Smisao za ljubav

polako gubim,

samac sam i u ovoj

besanoj noći,

postelja hladna

svoje mjesto mi nudi,

a duša luta

i razum mi se gubi.

 

I ponovo se ponavlja

ona ista hladnoća,

i ponovo onaj isti

vjetar duva,

i ponovo zvijezde sjaje

kao one noći

samo za nju,

i ponovo isto onako dišem,

i ponovo tužne pjesme pišem,

samo za nju...

 

I ponovo mi umorni znoj

na hartiju već odavno pada,

i pero lagano

prestaje da piše,

srce još uvijek

joj se nada,

zalutala ruka još uvijek

pjesme joj piše...