Često moje noći kao vječnost traju. Jastuk mi tad postaje kao stijena. Pred očima slike samo se nižu i u tom momentu, sreća mi je nijema. Neki trnci niz tijelo krenu, niz kosti se provode kao struja. 
Pred ocima sklapam neke slike. Putujem kroz vrijeme, dok zvjezdana prašina šiba mi u lice i udara mi u ramena. Nailazim na bića koja mi govore: "Vjeruj u sebe, jer vjera je jedina motivacija, kad misliš da je sreća izgubljena". 
Često moje noći kao vječnost traju i jastuk mi tad postaje kao stijena.