[ Poezija ] 30 Jun, 2012 22:24
Uzmi od mene sve,
sve što si mi dala,
neće mi biti krivo,
i reći ću ti ponovo: "Hvala!"

Ako te to čini srećnom,
da mi ne prigovaraš stalno,
vratiću ti sve,
i ostati zahvalan samo.

Nisam ti tražio ništa,
poklonila si mi sama sve,
nisam to što misliš,
i mnogo volim te.

One dobro provedene dane,
vratiti ti ne mogu,
odavno su iza nas,
i vratiti se ne mogu.

[ Poezija ] 30 Jun, 2012 17:39
Kiša počinje da rominja,
i po koji zvuk grmljavine se čuje,
poslije sparnih trenutaka,
svjež vazduh caruje.

Pas dahće pokraj mene,
i repom svojim maše,
kao da i njemu prijaju,
kapljice što nas kvase.

Kao dva najveća vojnika,
mirno stojimo mi,
pogled usmjeravamo u pravcu,
sela što nas mori.

Šta li se tamo dešava,
šta li radi naša draga sada,
da li se ''prži'' na Suncu,
da li kod nje kiša pada.

Padaj kišo sveta,
padaj sve jače i jače,
speri ovu tugu našu,
što za ženskim rodom plače.
[ Poezija ] 30 Jun, 2012 15:05
Dok pišem pripreme,
i razmišljam o času,
na trenutak zastanem,
i pomislim na praksu.

Kakvo je ludo vrijeme,
nigdje posla nema,
da li će biti šta za mene,
ili mi ''biro'' mjesto sprema.

Mjesto čekanja na listi,
gdje su redom popisani ljudi,
ili će možda biti sreće,
da se u školi mjesto probudi.

Od starih učitelja,
mjesta nigdje nema,
kad odu u penziju,
rodnina ih njihova mijenja.

Na budućnost često pomislim,
pa kažem: ''Još ti je rano!''
Fakultet će brzo proći,
ali zaposlenje izgleda slabo.
[ Poezija ] 30 Jun, 2012 11:26
Hej ružo moj,
moj cvijete već ubrani.
Ni rosa na tebe nije pala,
a već si drugog izabrala.

Ti ne znaš šta je bol,
ti ne znaš šta je samoća.
Ti si ružo rođena,
da budeš srećna i vođena.

U meni se ružo moja,
latice tvoje šire.
Polen tvoga cvijeta,
ne izlazi iz mene.

Miris tvoj u meni,
kao roj pčela se budi.
Zašto ne uveneš u meni,
kao pupoljak uveli.

Znam ružo moja,
i jasno mi je već odavno.
Od tebe ništa nemam,
i patnju imam samo.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 20:10
Svaki dan,
ljepotu svoju donosi,
da li je vidimo,
ili smo ''tuge'' poroci.

Svakome je bitno nešto,
ali ono najvažnije,
zapostavlja se često
i vješto.

Na prvo mjesto
svi stavljaju,
taj prokleti novac,
auta i karijeru.
Slabo ko obraća pažnju
na natalitet,
i zdravlje u pravom smjeru.

Siromašne i razumijem,
od čega će da hrane
djecu.
Zdravlje svoje zapostavljaju,
za mrvicu tijesnu.

Ali,
ove nadmene bogataše,
što pare bacaju oko sebe,
na auta, kurve, alkohol,
i narkotike bijele...

Što ubijaju sve dobro
u sebi,
što bar oni,
sa radošću ne dočekaju,
dan veseli.

Svijet je i stvoren
sa radošću,
i svaki dan,
nešto drugo je donosio:
čovjeka, čovječicu,
nebeski svod,
i sve drugo,
što je potrebno za život.

Radujmo se životu,
i dišimo punim
plućima.
Radujmo se,
što smo zdravi,
i težimo
svojim dostignućima.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 17:20
Vjetar piri lagano,
i jeza me hvata,
kao onog dana,
kad sam te zagrlio oko vrata.

Bilo je to davno,
kad sam zavolio tebe,
kad sam vjerovao u ljubav,
i sreću za nas dvoje.

Sad sam na livadi ležim,
i slušam vjetra zvuke,
dok trulo lišće nosi,
i pjesme moje jauke.

I gdje god da krenem,
sve me na tebe sjeca,
ružo moja bijela,
gdje li si ovog proljeća.

U nebo gledam stalno,
i vidim samo plavu boju,
na oči me podsjeća tvoje,
i na ljepotu tvoju.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:48
Gledam te, kao da je prvi put,
osjećam tako nešto jako,
jako poput Sunca, što obasjava Zemlju,
gorim i volim...

Volim, te tvoje oči,
što me gledaju blistavim sjajem,
sjajem poput nebeskih zvijezda,
i što kraj njih uvijek trajem.

Srce je moje bilo pusto,
tražeći tebe ljubavi moja,
čekalo je samo tebe,
a preskakalo ih je ne zna im se broja.

Život nas uči svemu,
šta je dobro, a šta nije,
kad sam pronašao tebe,
ništa mi više važno nije.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:40
I ponovo prelazim preko svega,
za prijatelja i ruku dajem.
Za uzvrat ne dobijam ništa,
i često sam ostajem.

Da li činim dobro,
vrijeme će pokazati svoje.
Na greškama se uvijek uči,
i uvijek ih priznajem.

Prijateljstvo me koštalo mnogo,
vjerovati ljudima, teška je stvar.
Vjerovao sam pogrešnim,
i ostao sam.

Možda sam i rođen sam,
u ovom svijetu, punom
patnje, gordosti i sebičnosti,
možda, put svoj otkrijem.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:29
Kao da si jutros,
prošla pored mene.
Osjetio sam tvoj pogled,
u trenutku tom.

Da li to na tren,
zavarah sebe.
Ili to zaista,
ugledah tebe.

Pojurih za tobom,
kao prica u jatu.
Prolazio sam kroz masu,
udarao u ljude.

Ništa mi tad,
i nije bilo važno.
Nego samo,
da ugledam tebe.

Osjećaj me nije varao,
bila si to zaista ti.
Okrenuvši se prema meni,
dan mi se cijeli popravi.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:24
Polako puštam sve,
da ide svojim tokom,
uočavam greške ljudi,
pokušavam da ispravim sebe.

Povlačim se lagano,
u svoj svijet,
u kom vlada mir,
tišina i spas.

Tu se nalaze,
osobe koje volim,
i koje ne bije,
loš glas.

Kroz čitav život,
me prate,
zamišljene djevojke,
i njihov ponositi stas.

Šta li sam to,
u njima vidio,
pa često tražim,
za sebe spas.

Ljude,
koji me cijene,
zapostavljao sam,
veoma često.

Pažnju sam,
poklanjao pogrešnim djevojkama,
i stavljao ih uvijek,
na prvo mjesto.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:22
Sa mojih usana,
otrov,
ne može teći,
a ni med,
ne ide sa njih.
Rođenica ih je učila,
dobroti,
a sredina,
kvarila ih.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:18
Tim livadama zelenim,
kada trava počinje da raste,
i cvijeće poljsko,
kao iz sna da se budi.

Hodio sam pokraj starog djeda,
pravio se veliki,
slušao njegove priče o životu,
i trčao majci na grudi.

To vrijeme bješe davno,
puno radosti i sreće,
djetinjstvo mi prođe brzo,
kao poljsko cvijeće.

Djeda već odavno nema,
slike njegove rado se sjećam,
u selo kad odem,
podsjetim se tog proljeća.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 21:09
Onako sav umoran i slomljen,
sa predavanja se vučem.
U prvi kafić ulazim,
nevoljan i dotučen.

Sneža me je čekala tamo,
u zadnje vrijeme vijerni drug.
Zadaću sam joj nosio samo,
kad odjednom obasja mi se put.

zaboravih na nebitne probleme,
u trenutku tom.
Vidjeh oči njene,
za susjednim stolom.

Kao malo dijete,
ne bih siguran u to.
Zaigra nešto u meni,
pa okrenuh se ponovo.

Bila je to zaista ona,
nasmijana i srećna.
Zračila se energijom,
kao Sunce proljeća.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 21:04
Noćas ponovo pišem,
svaki stih tebi poklanjam.
Želim da uz tebe dišem,
i noću da te pokrivam.

Ova noć je tako mirna,
prazno je sve bez tebe.
Ove noći si mi potrebna,
jer želim te za sebe.

Moći nikakve nemam,
da privučem te sebi.
Na svoj načim pjevam,
i pišem o tebi.

Šta li sada radiš,
da li si budna kao ja.
Da li možda drugog krasiš,
dok zamišljam te ja.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:33
Daleko si draga,
već dugo od mene.
Daleko si draga,
al' to je do tebe.

Udaljili smo se mnogo,
stranci postakemo polako.
Daleko si draga,
al' meni nije lako.

Ova moja ljubav,
nestvarna je već odavno.
Daleko si draga,
al' ja te osjećam stalno.

Nedostaje mi tvoje prisustvo,
ćutanje i uzdasi.
Daleko si draga,
ni prijatelj mi nisi.