[ Poezija ] 30 Jul, 2012 19:30
Kao da sam te prvi put vidio,
tog utorka 2012-te,
kao da sam te prvi put poljubio,
i istog trena sve izgubio.

Na licu ti je bio osmjeh,
u očima se vidjela tuga...
Da li si to plakala zbog njega,
ili te je morila briga druga.

Moj dan se na tren proljepsao,
ukrasila si ga srećom ti.
Srce je igralo od radosti,
što si bila pored njega ti...

Kada ode od mene,
ugasila si mi sve...
Tuga sreću proguta,
a ja ostadoh da čekam te.
[ Poezija ] 29 Jul, 2012 19:23
Poslije dužeg vremena,
od kad se vidjeli nismo,
za tadašnju kafu,
Ljilja i ja se dogovorismo.

Ni slutili nismo,
da će hladno biti,
ali se ipak složismo,
da ćemo kafu u Temi piti.

Laganim korakom,
dođosmo tada do Teme male,
sjedosmo u baštu,
jedini bez šale.

Kad konobar donese,
kafu za nas dvoje,
okrenu se i spotače se,
od kišobran Ljilje moje.

U tom trenutku,
ne znadosmo šta mu bi...
Ali kad vidjemo,
počeli smo se smijati.

''Konobara istuče'',
bile su riječi moje.
Ljilja na to odgovori:
''Začepi usne svoje''.

Na meti prolaznika,
bili smo tada mi...
Ali tih trenutaka,
vječno ćemo se sjećati.

[ Poezija ] 28 Jul, 2012 20:10
Jutro je tako sumorno,
kiša će vjerovatno da pada.
Krenuo sam malo u šetnju,
da mi se razbistri glava.

I taman uspijem da malo
zaboravim na tebe...
Al' ti kao iz inata,
pojaviš se ispred mene...

Malo mi je falilo
da ti kažem: ''Požuri,
ne zadržavaj se kraj mene,
možda te čeka neko!''

Al, u tom sivom trenutku,
nešto mi je snagu dalo...
Napravih se da sam ljut,
i produžih svoj put.

Istina, teško mi je bilo,
volim te srećo mnogo...
Istina je još jedna,
okrenuo sam se za tobom...

Pomislio sam u sebi,
zašto ne stadoh malo...
Šta sam to uradio,
pustih je da ode samo...

Razmišljao sam i razmišljao,
pa okrenuh se brzo,
i potrčah lagano prema tebi,
da ti kažem...

Al' kad te ugledah,
dah u meni stade.
Bila si pored njega,
i ljubomora me spopade.

Ni sam ne znam,
šta mi gore od toga bi...
Il' što krenuh za tobom,
il' što te vidjeh s njim...

Rekoh tada sebi:
''Jesi i poletio za njom,
svaki put te je izbjegavala,
i šta više vidiš u njoj?!''
[ Poezija ] 27 Jul, 2012 18:40
Kad smo se u pijesku igrali,
i blato u rukama nosili,
tad kompjuteri nisu postojali,
i naočare nismo nosili.

Vrijeme drugo brzo dođe,
tehnici kraja nema,
kompjuterske igre sve osvojiše,
a starim se istorija sprema.

Sve manje ima onih,
što za djecom po polju idu...
Zašto da im se djeca umaraju,
kad mogu facebook-om da se brinu.

Svako drugo današnje dijete,
u kući sjedi i naočare nosi,
da li su to u pitanju geni,
ili možda ''tehnički'' odnosi...
[ Poezija ] 26 Jul, 2012 20:54
Noćas ponovo pišem,
svaki stih tebi poklanjam,
želim da uz tebe dišem,
i noću da te pokrivam.

Ova noć je tako mirna,
prazno je sve bez tebe,
ove noći si mi potrebna,
jer želim te za sebe.

Moći nikakve nemam,
da privučem te sebi,
na svoj način pjevam,
i pišem o tebi.

Šta li sada radiš,
da li si budna kao ja,
ili možda njega krasiš,
dok zamišljam te ja...
[ Poezija ] 25 Jul, 2012 17:04
Znam,
već dugo njegova si...
Možda moja
i nikad nećeš biti,
da li ću se
od čekanja umoriti.

Vrijeme možda i liječi sve,
pa tako će i tebe,
da istrgne iz mog srca,
i da već jednom zaboravim te
i te tvoje oči
oči zelene...

Nijedna mi neće biti kao ti,
u to sam skoro siguran.
Da li ću možda drugu
kao tebe voljeti,
vrijeme će svoje pokazati.

Kao što je danas
tmurno sve,
sutra će već sve
biti bijelo.
Kao što danas 
volim te,
i sutra ću sigurno...
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:44
Tog dana si sjedila ispred mene,
a bila si mi tako daleko.
Tvoje srce drugi ima,
a ja sam ti samo neko.

Od tvog sjajnog pogleda,
dah u meni stane.
Koliko te srećo volim,
da ne mogu da prestanem.

Da li da ti kažem: ''volim te'',
ili da ćutim stalno.
Skontati nikad nećeš,
kad me gledaš kao prijatelja samo.

Od straha da te ne izgubim,
biću vjerni prijatelj tvoj.
Neću ti reći: ''volim te'',
pa makar i ne bio tvoj.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:38
Ima jedna mala,
bogatašica se pravi.
Kad je čovjek pogleda,
od smijeha da se ''odvali''.

Nakinđurena je sva,
princeza mala.
Utegnuta je sva,
da te zaboli glava.

Parama se hvali,
misli da je glavna.
Kad se ona sredi,
kao ciganska je dama.

Oj djevojko draga,
ogledalo te laže.
Narod ti se ismijava,
vrijeme će da ti kaže.

Ako se pronađeš možda,
u ovoj mojoj pjesmi.
Ti se nemoj ljutiti,
nego glavom razmisli.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:22
Šta je po vama srce?
Da li je to samo organ
koji nas pokreće,
ili je to možda
nešto sasvim drugo.

Za mene je srce
i jedno i drugo...
Jedan strana me pokreće,
a druga strana me uništava.

Ta strana se zove:
"ljubav",
u kojoj iskreno
sreće i nemam.

Volio sam jednu ženu,
godinu il' dvije,
prošlo je brzo,
više se i ne sjećam.

Mučno je tada bilo,
i prolazilo je sporo.
Volio sam je mnogo,
al' ''onu stranu'' 
odnijela je sa sobom.

Šta bi to bila sreća?
Da li je to neka radost
ili možda neki poklon,
ili pak, neostvarena želja.

Za mene to nije poklon,
srećan sam što sam zdrav.
Za mene je to:
''neostvarena želja'',
a ta želja je da budem s njom.

Gušila me je mnogo,
želio sam sreću samo s njom.
Priznajem, pogriješio sam,
ali ponovo, ostala je želja za njom.

A šta je ona?
Da li je možda vila
što se pojavljuje samo noću.
Ona je samo žena,
što je ja hoću.

Ne, ponovo griješim,
ali ispraviti se ne mogu...
Ne, ne smijem da dozvolim,
da ponovo mislim o njoj.

Da li sam vas zbunio?
Da li vam je šta jasno?
Razmislite dobro,
da i za vas ne bude kasno.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 16:57
Evo već nekoliko dana,
ne čujemo se nikako mi,
razmišljam da te nazovem,
da zajedno kafu popijemo mi.

Ponovo razmišljam o tebi,
izbaciti iz glave te ne mogu,
možda je i bolje ovako,
ali smiriti se ne mogu.

Sve bih dao za sat,
da ponovo budem sa tobom,
da čujem tvoj glas,
da ludim za tobom.

kad imaš sve,
uvijek ti nešto fali...
Meni fališ ti,
i nikako da te zaboravim.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 16:52
Tražio sam put do srca tvog,
gazio mostove i puteve mnoge,
ponižavao sam često sebe,
i gledao druge kako se za ruke vode.

Ja nisam od onih ljudi,
što ti mogu pružiti sve,
moje najveće bogatstvo je ljubav,
ali tebi to malo je.

Želio sam samo tebe,
i čino sve što je bilo u mojoj moći,
tražio sam ljubav tvoju,
ali do nje nisam mogao doći.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:40
Srećan sam,
što sam ponovo u društvu tvom,
bilo mi je teško bez tebe,
i falila si mi mnogo.

Uvijek je prepreka bilo,
ali nikada kao sad,
osjećam da je neko prste umiješao,
i razdvojio nas tad.

Mnogo znaš o meni,
vjerujem ti mnogo,
ti si dio mene,
i patio sam za tobom.

Prijatelja kao tebe,
teško je naći,
uvijek sam tu za tebe,
to ti moram istaći.

Brineš se često za druge,
dobro razmisli o njima,
sve što sam ti rekao,
bila je istina.

Kada nas vrijeme razdvoji,
i kada svako svojim putem krene,
ti pročitaj nekad ovu pjesmu,
i sjeti se malo mene.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:34
Upoznali smo se na fakultetu,
prolaznici smo bili tad.
Na jednoj kafi se zbližismo,
i prijatelji smo sad.

Tada kao mala djeca,
zvanja visoka dali smo sebi.
Ona postade docent,
a ja mr zašto i ne bih.

Od tih visokih zvanja,
nadimci nam ostadoše.
Treća smo godina fakulteta,
ali to nam ipak paše.

Krupne su joj plave oči,
crna kosa, svijetal ten.
Pozitivnom energijom uvijek vlada,
raspoloženje je uzdah njen.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 17:31
Dodji večeras,
i prepusti se mašti.
Opusti tijelo
i pruži mi ruke svoje.

Pogledaj me
draga nježno,
i gledaj,
kao da je prvi put,
a usnama dotakni
usne moje,
a tijela,
nek nam se
vječno spoje.

Zaboravi na
sve probleme,
i ostavi bar neki trag
na meni,
da znam da si mi
bila nešto,
i opusti se,
i pogledaj me,
i poljubi me vješto,
onako kako to
samo ti znaš,
i ćuti,
ne govori,
nek tišina priča
za nas dvoje...

Nek se samo
ova noć pamti,
da je bila stvorena,
za dvoje što se vole...


[ Poezija ] 01 Jul, 2012 11:25
Fizičko je bilo,
petkom prvi čas,
pa poslije Mire i kafe,
ide biologičar Obrad kod nas.

Na vrata ulazi tiho,
i zapinje za prag,
dobar dan govori,
pa misli šta će sad.

Lekciju novu da počne,
ili da pita malo,
pa prvo u red do prozora pogleda,
kas Anje nema tamo.

Kavaz ni danas nije došla,
odgovarati neće lako,
ali da ja vidim sada,
što se oni tamo smiju slatko.

Pandurević pojma nema,
a ni Ljiljanica sa njim,
Furtula se smješka,
kao da ništa nije kriv.

Jedinice će dobiti,
oko toga dileme nema,
nisu oni ni svjesni,
šta im Obrad sprema.



- Sjećanje početka četvrtog srednje.