[ Poezija ] 30 Jul, 2019 16:17
 
 
 
Ti si tu
da slušaš moje tajne,
moje probleme
i priče,
ne tako sjajne...
 
Da potvrdno klimaš glavom
iako imam utisak da,
ne pamtiš ti
i ne slušaš ti mene ništa,
al' ipak -
ti si tu...
 
Da ne poštuješ moja pravila - 
moj način života,
poštovanja
nekoga ili nečega...
 
Da me iznerviraš 
sa prve dvije
izgovorene riječi - 
da poželim da odem...
 
Al' ipak - 
ti si tu...
 
I kad vulkan strasti
u mom tijelu krene,
kad poželim da ti ljubim
oči snene - 
da me silno voliš,
zadovoljiš kao muškarca
i preznojiš...
 
Ti si tu!
 
 
[ Poezija ] 28 Decembar, 2017 19:25

 
Kuda da krenem,
kad ljubavi tvoje sam žedan?
Jer, svaki moj korak
samo tebe je vrijedan.
 
Kuda da pođem,
kuda da se nosim?
Kad znam
da eliksir moje sreće postoji - 
eliksir je u tvojim očima
što sijaju usred ove noćne tame,
što je još kiša rosi.
 
Kuda da pođem
i kako
od tebe da idem?
Hej ljubavi
onih mladih vremena!
Kad svaki moj korak
sluti put ka tebi
i kad mi se godine
nižu jedna za drugom,
u samoći,
kad znam - 
moj eliksir je u tebi.
 
Kuda da krenem,
kako svoj teret
uopšte da nosim...
 
Znam,
sama si...
 
 
 
[ Poezija ] 10 Jul, 2017 19:34

Ponovo smo se otuđili

onako kako to samo mi znamo...

Dani nam prolaze,

a mi smo stranci samo...

Ponovo mi srce teži ka tebi,

oči žude za tvojim očima,

ruka trči da te dotakne

pa makar i u mislima...

A naša bajka

ponovo ruši sve priče,

sve mitove o našoj sreći...

I svaki put kad oživim misao o tebi,

ti odletiš kao leptir najljpši...

Pa kad odeš,

samo hartije papira ostaju ispisane riječima

jednog stranca u tvojoj duši,

i samo zvuci neke čudne muzike

iz radija odzvanjaju

i tišinu ruše,

a mi makar da se čujemo ponekad –

ne,

ne bi to bilo u redu za tebe,

za tvoj svijet,

 

koji ni tebi nije jasan...

[ Poezija ] 27 Maj, 2017 13:30

 
U čudesnom svijetu
laži i prevara,
ti si jedna istina,
jedna pohvala.
 
Klesana kao poseban dijamant,
kao najtvrđi mineral, 
svijetliš i kad te nema
u mojim očima,
u mojoj duši
kao sredovječna fotografija
stojiš...
 
Ti kristalna supstanco...
 
U čudesnom svijetu
još čudesnija si ti... 
Ti jedina pričo
moje ljubavi...
 
 
[ Poezija ] 01 April, 2017 11:11

Danas su zadušnice,

ne brini, nisam zaboravio...

Ali, ja baš kao i ti

ne volim velike grupe

niti u grupama odlaziti na groblje,

jer me to sve podsjeća na još jedan odlazak.

 

Ne volim slušati „radosni“ narod

koji ne zna gdje se nalazi –

piju alkohol, dave se hranom...

Još im samo kolači nedostaju i muzika

pa da u potpunosti proslave

što vas nema...

 

Hoću da ti istaknem

da još u sebi čuvam

ono nasmijano, krhko dijete,

koje si branio i štitio od svih...

Još uvijek idem

onim našim putanjama u šetnju,

zapalim vatru kao nekad

kad smo nas dvojica uživali –

pa se sjetim

tvog toplog krompira za užinu,

i tvog toplog zagrljaja,

i mirisa tvoje

tek savijene cigarete...

 

Nedostaješ mi,

nebrojeno puta ću istaći,

ali život je takav...

 

Evo, 5 je časova i 33 minuta,

rana zora još nije ni svanula,

a ja ti pišem

i suze mi niz obraze liju...

 

Kažu mi da ličim na tebe,

a ja od ponosa ne znam šta ću,

ponekad me i ponižavaju,

baš kao i tebe,

ali se ova moja duša ne da

i idem svojim putem,

baš kao i ti,

snago moja...

 

Neka mi te Bog čuva!

 

Napisano:
18. 2. 2017. godine 

[ Poezija ] 10 Februar, 2017 20:34
 
 
Fotografije,
kao bolan prikaz sjećanja
tu ispred mene stoje,
zamagljen daleki put
i nas dvoje -
pružamo ruke
da se dodirnemo
bar jagodicama malo,
ali vrijeme kao za inat leti
i uzburkano more se talasa,
na pješčanoj stazi više nema puta,
a ti,
kao zalazak sunca mi blijediš u očima
i neka čudna prašina
ne da mi da vidim lice tvoje...
 
Ja ulažem napor
da dobijem snagu,
ali sve više i više je gubim,
ne želim da mi te ova čudna bura odnese,
kupam se u znoju,
trzam se i budim -
kao ranjeni orao skupljam krila svoja...
 
Zatim, razmišljam
kako snovi postaju realnot,
a da li ti sanjaš,
sanjalice moja?!
 
 
[ Poezija ] 25 Novembar, 2016 19:01
 
 
Eh, kako nekad
teško vrijeme dođe,
lijepi snovi,
a težak dan...
 
Eh, kako poželim
sve ovo da prođe,
pa ponekad
da prođem i ja...
 
-------
 
Griješim se,
Bože, oprosti mi...
Teško je breme života -
nikako da se usaglase
stanice neke,
da vlada harmonija,
a ne žar, dim i strahota...
 
Eh...
 
 
 
[ Poezija ] 13 Avgust, 2016 07:30

 
 

U tvojim očima

nestaje samoća moja,

misli –

kao da ih rijeka

u trenutku odnese...

 

U tvom liku

sva je priča moja,

moji osjećaji,

putevi bola...

 

U jednom trenutku

živim svoj san,

tu si ispred mene,

sreća mi na licu blista...

U drugom,

nestaješ bez riječi

izblijediš kao para,

kao oblak dima,

a meni –

tvoj lik ostane

i vrijeme koje treba

jednom da prođe,

jednom da prestane... 

 

 

[ Poezija ] 15 Jul, 2016 07:00
 
 
Možda ćeš nekad imati sina,
možda ćeš mu po meni ime dati,
možda ćete duša gušiti tad,
možda nećeš moći stati...
 
Možda ćeš me potražiti,
nadati se
da ću negdje pored tebe proći...
Možda će ti pričati o meni,
možda ću ti postati uspomena,
možda ćeš nekad i do mene doći...
 
Možda ćeš me sanjati
i poželjeti jutro da svane,
ali tad jutro svanuti neće lako -
biće dugo kao godina...
Ponoć će ti biti teška i spora -
bićeš mokra od znoja...
 
Ali,
skontati nećeš moći
da,
ostavljene ptice lete novom jatu
i ne vraćaju se nikad
čak ni rođenom bratu...
 
Željećeš me jako!
 
Znaj,
neću ti tad doći...
 
 
 
[ Poezija ] 11 Maj, 2016 21:34
 
 
 
Zatvori oči,
osjeti tišinu,
samo naš dah nek' se čuje,
usne moje kad dodirnu tvoje,
dva tijela
u jednu dušu nek' se spoje.
 
Zatvori oči,
opusti se i voli -
nismo više stranci
koji na putu jednom stoje.
Sad smo jedna duša
u dva tijela,
koja se divljački vole.
 
 
[ Poezija ] 13 Januar, 2016 17:49

 
 
Dođi da me voliš,
jer kad nisi tu
to me tako boli,
ne ostavljaj me samog
sad kad sam ti tako sam...
 
Ja više ne znam da dišem,
moje ulice su tako duge -
bez kraja...
Ni moja ruka više ne zna da piše,
otkad nisi ovdje,
otkad nisi moja...
 
Zato dođi da me voliš,
moja duša ne prestaje da me boli -
ne ostavljaj me sad samog
sad kad sam ti tako sam...
 
 
[ Poezija ] 01 Decembar, 2015 10:00
 
 
 

To tvoje nešto u meni

godinama se skriva,

opasna neka igra –

igrač koji ne zna da pliva.

 

Nesvakidašnja stvar,

istkana nit u srcu –

ljubav bez riječi,

jaka,

al' neuzvraćena...

 

To tvoje nešto,

topi me iz korijena,

miris tvoje kose na ramenu,

zagrljaj jak kao stijena...

 

Prohujali su dani,

ali tvoja i moja

istina stoji...

Naša ljubav je jaka,

ona godine ne broji...

 

  
[ Poezija ] 11 Novembar, 2015 16:07
 
 
 
 
Gledam kako se kapi kiše
slivaju niz prozor,
suton crni
napolju već odavno vlada,
a na stolu
neka stara svijeća dogorjeva,
podrhtava,
kao da se sa mnom jada...
 
Već rođeni snovi se gube
i nestaju kroz maglu,
kao ove kapi kiše
nestaju niz prozor...
 
Zamišljao sam život uz nju
kao iz snova...
 Zatvorila je moje vidike,
kao ova magla u polju
pala je na mene -
nije obratila pažnju
da ja dišem samo za nju,
da ja stojim na dnu mora,
da bez nje ne znam da plivam
i da živim samo za nju...
 
I zato,
ja sad gledam i gledam
kroz ovaj pokisli prozor,
sam,
udišem miris dogorjele svijeće
umjesto toplog tijela njenog,
a ona ko zna gdje je
i ko zna s kim je...
 
Vrijeme prolazi...
 
Vrijeme je da i ja dišem...
 
 
[ Poezija ] 16 Oktobar, 2015 23:42
 
 
 
Da li prava ljubav ikad vene
ili popot starog panja
u duši vječno tinja...
Da li mogu prestati
da teku uspomene
il' se srce mora
vječno da štima...
 
Ali, prava je ljubav
prva i posljednja,
baš kao stari panj gori -
dušu guši,
razmišljanja potiče...
 
I kada je nema
i kad vrijeme prođe,
u nekom djeliću sekunde
pojavi se kat-tad,
pa srce ponovo u tijelu zaigra,
a iz duše lapi stari bol
i prestaje da traje stari jaz... 
 
 
[ Poezija ] 14 Jul, 2015 10:59
 
 
 
 Malo je stvari potrebno za sreću,

vrijeme – dolazi i prolazi,

zašto da kvarimo svaku priliku nadolazeću,

volimo se,

sve loše ostavimo neka stari.

 

Ti znaš da moj život

nije život bez tebe,

da moj dan nije dan

kad ti nisi tu...

 

Čak i sjeme u polju ima priliku da procvjeta

skupi malo hrabrosti,

iskaži ljubav svoju...

 

Zato dopusti mi da budem

jedna mala zvijezda sazviježđa tvog,

da se jutrom budim sa tvojim likom,

a uvece da se ugrijem

u zagrljaju tvom...

 

Tako je malo stvari potrebno za sreću,

i ti i ja to nismo znali,

sad bih pregazio i rijeku najveću

da samo ti budes

na mojoj lijevoj strani...

 

 

1 2 3 4 5 6  Sledeći»