Moja poezija!

Pravim iste greške,

dopuštam ljudima

da uđu u moj život olako

pa idem nekim putem

misleći da je sreća,

a onda se spotaknem

dok mi duša treperi –

ponavljam se i ćutim...

Ali,

moje misli su kao uzburkano more,

vrela krv ih vrti

i iznova budi...

Opijen lažnim emocijama ljudi,

shvatam –

promijenio sam samo

stranu na kojoj spavam...

Jer, ne može čovjek da se mijenja

ako je iskren –

ta nit odgoja

ostala je urezana u meni...

A ti,

da bi mogao da osjetiš život,

čitaoče,

moraš da proživiš uspone i padove,

a ja sam ustajao i padao

i ponovo padam,

i na kraju

nemam više ničemu da se nadam,

i biću samo slučajna sjenka u prolazu –

duh koji se među masom gubi

i iznova se kao Feniks budi...

Ponovo smo se otuđili

onako kako to samo mi znamo...

Dani nam prolaze,

a mi smo stranci samo...

Ponovo mi srce teži ka tebi,

oči žude za tvojim očima,

ruka trči da te dotakne

pa makar i u mislima...

A naša bajka

ponovo ruši sve priče,

sve mitove o našoj sreći...

I svaki put kad oživim misao o tebi,

ti odletiš kao leptir najljpši...

Pa kad odeš,

samo hartije papira ostaju ispisane riječima

jednog stranca u tvojoj duši,

i samo zvuci neke čudne muzike

iz radija odzvanjaju

i tišinu ruše,

a mi makar da se čujemo ponekad –

ne,

ne bi to bilo u redu za tebe,

za tvoj svijet,

koji ni tebi nije jasan...

U tvojim očima

nestaje samoća moja,

misli –

kao da ih rijeka

u trenutku odnese...

U tvom liku

sva je priča moja,

moji osjećaji,

putevi bola...

U jednom trenutku

živim svoj san,

tu si ispred mene,

sreća mi na licu blista...

U drugom,

nestaješ bez riječi

izblijediš kao para,

kao oblak dima,

a meni –

tvoj lik ostane

i vrijeme koje treba

jednom da prođe,

jednom da prestane... 

 

To tvoje nešto u meni

godinama se skriva,

opasna neka igra –

igrač koji ne zna da pliva.

Nesvakidašnja stvar,

istkana nit u srcu –

ljubav bez riječi,

jaka,

al' neuzvraćena...

To tvoje nešto,

topi me iz korijena,

miris tvoje kose na ramenu,

zagrljaj jak kao stijena...

Prohujali su dani,

ali tvoja i moja

istina stoji...

Naša ljubav je jaka,

ona godine ne broji...