Ni osmijeh,
a ni suza.
Ni dan,
a ni dva.
Ne mogu
da mi zamijene,
ta tvoja oka dva.

Taj sjaj u njima,
što sija kao Sunce,
zaslijepi mi uvijek oči,
da ne vidim preći
preko ulice.

 Zašto mi to
 sve radiš,
od tebe ne vidim dalje,
kad god te ugledam,
srce u meni stane.

Prelijepa si srećo,
nijedna ti
ravna nije,
kad sam u prisustvu tvom,
 srce mi gorku tugu krije.