Trebaš mi

sada,

kada mi je

teško,

i ne mogu

da dišem.

Trebaš mi

draga sada,

da uz tebe

uzdišem.



Gušim se

i tonem,

sve dublje

i dublje.

Kao brod

propadam,

kao neko

ko ne zna

da pliva.

Gušim se

za tobom,

jer ne mogu,

s tobom

da uživam.



Kao starac

sijedim,

kao lav

se borim

za sebe...

Al' gubim se

u moru misli,

i tonem,

i plivam,

i trčim

prema tebi,

prema jedinoj

voljenoj ženi.



Odbacuješ me

tako lako,

i bacaš,

kao parče

papira,

u korpu

pored stola...



Al' tvoj mi

pogled,

ne da mira,

i osjećam,

tako čvrsto,

da nešto

bira...



Da bi mi

nešto rekle,

te rumene

usne tvoje...

Al' ne usuđuješ se,

jedino moje.