Moja poezija!

vrijeme – dolazi i prolazi,

zašto da kvarimo svaku priliku nadolazeću,

volimo se,

sve loše ostavimo neka stari.

 

Ti znaš da moj život

nije život bez tebe,

da moj dan nije dan

kad ti nisi tu...

 

Čak i sjeme u polju ima priliku da procvjeta

skupi malo hrabrosti,

iskaži ljubav svoju...

 

Zato dopusti mi da budem

jedna mala zvijezda sazviježđa tvog,

da se jutrom budim sa tvojim likom,

a uvece da se ugrijem

u zagrljaju tvom...

 

Tako je malo stvari potrebno za sreću,

i ti i ja to nismo znali,

sad bih pregazio i rijeku najveću

da samo ti budes

na mojoj lijevoj strani...