[ Poezija
]
29 Jun, 2012 20:10
"Radujmo se"
Svaki dan,
ljepotu svoju donosi,
da li je vidimo,
ili smo ''tuge'' poroci.
Svakome je bitno nešto,
ali ono najvažnije,
zapostavlja se često
i vješto.
Na prvo mjesto
svi stavljaju,
taj prokleti novac,
auta i karijeru.
Slabo ko obraća pažnju
na natalitet,
i zdravlje u pravom smjeru.
Siromašne i razumijem,
od čega će da hrane
djecu.
Zdravlje svoje zapostavljaju,
za mrvicu tijesnu.
Ali,
ove nadmene bogataše,
što pare bacaju oko sebe,
na auta, kurve, alkohol,
i narkotike bijele...
Što ubijaju sve dobro
u sebi,
što bar oni,
sa radošću ne dočekaju,
dan veseli.
Svijet je i stvoren
sa radošću,
i svaki dan,
nešto drugo je donosio:
čovjeka, čovječicu,
nebeski svod,
i sve drugo,
što je potrebno za život.
Radujmo se životu,
i dišimo punim
plućima.
Radujmo se,
što smo zdravi,
i težimo
svojim dostignućima.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 17:20
"Vjetar i nebo"
Vjetar piri lagano,
i jeza me hvata,
kao onog dana,
kad sam te zagrlio oko vrata.
Bilo je to davno,
kad sam zavolio tebe,
kad sam vjerovao u ljubav,
i sreću za nas dvoje.
Sad sam na livadi ležim,
i slušam vjetra zvuke,
dok trulo lišće nosi,
i pjesme moje jauke.
I gdje god da krenem,
sve me na tebe sjeca,
ružo moja bijela,
gdje li si ovog proljeća.
U nebo gledam stalno,
i vidim samo plavu boju,
na oči me podsjeća tvoje,
i na ljepotu tvoju.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:48
"Ti si moja"
Gledam te, kao da je prvi put,
osjećam tako nešto jako,
jako poput Sunca, što obasjava Zemlju,
gorim i volim...
Volim, te tvoje oči,
što me gledaju blistavim sjajem,
sjajem poput nebeskih zvijezda,
i što kraj njih uvijek trajem.
Srce je moje bilo pusto,
tražeći tebe ljubavi moja,
čekalo je samo tebe,
a preskakalo ih je ne zna im se broja.
Život nas uči svemu,
šta je dobro, a šta nije,
kad sam pronašao tebe,
ništa mi više važno nije.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:40
"Sam"
I ponovo prelazim preko svega,
za prijatelja i ruku dajem.
Za uzvrat ne dobijam ništa,
i često sam ostajem.
Da li činim dobro,
vrijeme će pokazati svoje.
Na greškama se uvijek uči,
i uvijek ih priznajem.
Prijateljstvo me koštalo mnogo,
vjerovati ljudima, teška je stvar.
Vjerovao sam pogrešnim,
i ostao sam.
Možda sam i rođen sam,
u ovom svijetu, punom
patnje, gordosti i sebičnosti,
možda, put svoj otkrijem.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:29
"Osjećaj"
Kao da si jutros,
prošla pored mene.
Osjetio sam tvoj pogled,
u trenutku tom.
Da li to na tren,
zavarah sebe.
Ili to zaista,
ugledah tebe.
Pojurih za tobom,
kao prica u jatu.
Prolazio sam kroz masu,
udarao u ljude.
Ništa mi tad,
i nije bilo važno.
Nego samo,
da ugledam tebe.
Osjećaj me nije varao,
bila si to zaista ti.
Okrenuvši se prema meni,
dan mi se cijeli popravi.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:24
"Greška"
Polako puštam sve,
da ide svojim tokom,
uočavam greške ljudi,
pokušavam da ispravim sebe.
Povlačim se lagano,
u svoj svijet,
u kom vlada mir,
tišina i spas.
Tu se nalaze,
osobe koje volim,
i koje ne bije,
loš glas.
Kroz čitav život,
me prate,
zamišljene djevojke,
i njihov ponositi stas.
Šta li sam to,
u njima vidio,
pa često tražim,
za sebe spas.
Ljude,
koji me cijene,
zapostavljao sam,
veoma često.
Pažnju sam,
poklanjao pogrešnim djevojkama,
i stavljao ih uvijek,
na prvo mjesto.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:22
"Otrov i med"
Sa mojih usana,
otrov,
ne može teći,
a ni med,
ne ide sa njih.
Rođenica ih je učila,
dobroti,
a sredina,
kvarila ih.
[ Poezija
]
29 Jun, 2012 12:18
"Sjećanje djetinjstva"
Tim livadama zelenim,
kada trava počinje da raste,
i cvijeće poljsko,
kao iz sna da se budi.
Hodio sam pokraj starog djeda,
pravio se veliki,
slušao njegove priče o životu,
i trčao majci na grudi.
To vrijeme bješe davno,
puno radosti i sreće,
djetinjstvo mi prođe brzo,
kao poljsko cvijeće.
Djeda već odavno nema,
slike njegove rado se sjećam,
u selo kad odem,
podsjetim se tog proljeća.
