Polako puštam sve,
da ide svojim tokom,
uočavam greške ljudi,
pokušavam da ispravim sebe.

Povlačim se lagano,
u svoj svijet,
u kom vlada mir,
tišina i spas.

Tu se nalaze,
osobe koje volim,
i koje ne bije,
loš glas.

Kroz čitav život,
me prate,
zamišljene djevojke,
i njihov ponositi stas.

Šta li sam to,
u njima vidio,
pa često tražim,
za sebe spas.

Ljude,
koji me cijene,
zapostavljao sam,
veoma često.

Pažnju sam,
poklanjao pogrešnim djevojkama,
i stavljao ih uvijek,
na prvo mjesto.