Još uvijek vidima taj prizor,
kad si odlazila od mene.
Još uvijek se sjećam,
tvog pogleda kao stijene.

Čekao te je on,
namrgođen i ljut.
Čekao te je on,
al' ja ti nisam stao na put.

Želio sam samo jedno,
želio da si srećna.
Makar i bila njegova,
i narednog proljeća.

Odlazila si od mene,
kroz masu si prolazila.
Ja sam stajao kao stijena,
i gledao kako odlaziš do njega.

Udaljavala si se polako,
al' ja sam još uvijek,
nepomičan bio,
i gledao, tvoje ništavilo.

Oči su me stezale,
duša te je zvala.
Srce mi je kucalo,
dok si odlazila.

Postajala si samo tačka,
na putu tom.
Ta tačka i danas stoji,
na srcu mom.

Ne, nisam te zaboravio,
teško je to za mene.
Nisam te zaboravio,
jer postoje uspomene.