Oblaci tamni
prekrivaju nebo,
i po koja
varnica sjevne.
Kiša lagano
počinje da pada,
i kvasi livade,
bregove i stijene.
 
I tmurno je sve
kao onog ljeta,
i sjećam se ljubavi
jedne žene...
Na kojoj li je strani
ona ovog svijeta,
u koga gledaju
prelijepe oči njene...
 
I padaće kiše
kao i sada,
i spiraće sve
nevaljalo sa nas...
Ostaće jedna ljubav
da zrakom luta,
i ptice će pjevati
na sav glas...
 
I znam,
da je sad daleko,
svako je svojim putem
morao poći.
I znam,
da ću je se sjećati,
u svakoj nemirnoj,
i besanoj - noći...