Moja poezija!

[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:40

"Pjesma za Milicu"

Srećan sam,

što sam ponovo u društvu tvom,

bilo mi je teško bez tebe,

i falila si mi mnogo.

Uvijek je prepreka bilo,

ali nikada kao sad,

osjećam da je neko prste umiješao,

i razdvojio nas tad.

Mnogo znaš o meni,

vjerujem ti mnogo,

ti si dio mene,

i patio sam za tobom.

Prijatelja kao tebe,

teško je naći,

uvijek sam tu za tebe,

to ti moram istaći.

Brineš se često za druge,

dobro razmisli o njima,

sve što sam ti rekao,

bila je istina.

Kada nas vrijeme razdvoji,

i kada svako svojim putem krene,

ti pročitaj nekad ovu pjesmu,

i sjeti se malo mene.

[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:34

Upoznali smo se na fakultetu,

prolaznici smo bili tad.

Na jednoj kafi se zbližismo,

i prijatelji smo sad.

Tada kao mala djeca,

zvanja visoka dali smo sebi.

Ona postade docent,

a ja mr zašto i ne bih.

Od tih visokih zvanja,

nadimci nam ostadoše.

Treća smo godina fakulteta,

ali to nam ipak paše.

Krupne su joj plave oči,

crna kosa, svijetal ten.

Pozitivnom energijom uvijek vlada,

raspoloženje je uzdah njen.

[ Poezija ] 01 Jul, 2012 17:31

"Zaboravi na sve"

Dodji večeras,

i prepusti se mašti.

Opusti tijelo

i pruži mi ruke svoje.

Pogledaj me

draga nježno,

i gledaj,

kao da je prvi put,

a usnama dotakni

usne moje,

a tijela,

nek nam se

vječno spoje.

Zaboravi na

sve probleme,

i ostavi bar neki trag

na meni,

da znam da si mi

bila nešto,

i opusti se,

i pogledaj me,

i poljubi me vješto,

onako kako to

samo ti znaš,

i ćuti,

ne govori,

nek tišina priča

za nas dvoje...

Nek se samo

ova noć pamti,

da je bila stvorena,

za dvoje što se vole...

[ Poezija ] 01 Jul, 2012 11:25

"Jedinice iz biologije"

Fizičko je bilo,

petkom prvi čas,

pa poslije Mire i kafe,

ide biologičar Obrad kod nas.

Na vrata ulazi tiho,

i zapinje za prag,

dobar dan govori,

pa misli šta će sad.

Lekciju novu da počne,

ili da pita malo,

pa prvo u red do prozora pogleda,

kas Anje nema tamo.

Kavaz ni danas nije došla,

odgovarati neće lako,

ali da ja vidim sada,

što se oni tamo smiju slatko.

Pandurević pojma nema,

a ni Ljiljanica sa njim,

Furtula se smješka,

kao da ništa nije kriv.

Jedinice će dobiti,

oko toga dileme nema,

nisu oni ni svjesni,

šta im Obrad sprema.

- Sjećanje početka četvrtog srednje.

[ Poezija ] 01 Jul, 2012 11:18

Sjedim tako sam,

na rubu očaja i samoće.

Sjećanja mi naviru sad,

i pitam se gdje idu i šta hoće.

Svaka misao ka tebi me vodi,

ali ti ode bez posljednjeg Zbogom.

Za prošlos lijeka nema,

a ni mojoj ljubavi za tobom.

Dani idu i vrijeme leti,

sudbina se nova sprema

Pomislim, da li ću ikada neku voljeti,

od kako tebe kraj mene nema.