Hej ružo moja,
moj cvijete već ubrani.
Ni rosa na tebe nije pala,
a već si drugog izabrala.

Ti ne znaš šta je bol,
ti ne znaš šta je samoća.
Ti si ružo rođena,
da budeš srećna i vođena.

U meni se ružo moja,
latice tvoje šire.
Polen tvoga cvijeta,
ne izlazi iz mene.

Miris tvoj u meni,
kao roj pčela se budi.
Zašto ne uveneš u meni,
kao pupoljak uveli.

Znam ružo moja,
i jasno mi je već odavno.
Od tebe ništa nemam,
i patnju imam samo.