Tiho je danas sve,
ne čuju se ljudi.
Samo po neka ptica zacvrkuće,
i po neka mušica zazuji.

U selu vlada samoća,
niko više ne živi u njemu.
Prelijepa je priroda moja,
i sve što se nalazi u selu.

Evo dišem punim plućima,
u prirodi čistoj i svježem zraku.
Raspoloženje na licu blista,
kad sam u svom sokaku.

U kamenoj bijelo kuću,
što na brijegu drži zidove svoje.
Ostali su mi najljepši dani,
ostalo je djetinjstvo moje.

Sada se evo
prisjećam svega,
i slušam divni ptica poj.
Borili su se svi oko njega,
a sve je ostalo prirodi usamljenoj.