[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:25
Još uvijek vidima taj prizor,
kad si odlazila od mene.
Još uvijek se sjećam,
tvog pogleda kao stijene.

Čekao te je on,
namrgođen i ljut.
Čekao te je on,
al' ja ti nisam stao na put.

Želio sam samo jedno,
želio da si srećna.
Makar i bila njegova,
i narednog proljeća.

Odlazila si od mene,
kroz masu si prolazila.
Ja sam stajao kao stijena,
i gledao kako odlaziš do njega.

Udaljavala si se polako,
al' ja sam još uvijek,
nepomičan bio,
i gledao, tvoje ništavilo.

Oči su me stezale,
duša te je zvala.
Srce mi je kucalo,
dok si odlazila.

Postajala si samo tačka,
na putu tom.
Ta tačka i danas stoji,
na srcu mom.

Ne, nisam te zaboravio,
teško je to za mene.
Nisam te zaboravio,
jer postoje uspomene.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:11
Ništa više isto nije,
ni vrijeme, a ni ljudi.
Ništa više isto nije,
al' se život jedino budi.

Sjećam se, nekada u maju,
sunce je grijalo, lipe su cvale.
Sada je sve drukčije,
hladno je, kiša ne prestaje.

Isto tako se sjećam,
svi su složni bili.
Sada je sve drukčije,
niko nikoga ne razumi.

Da li je ovo moderno vrijeme,
vrijeme tehnike i uređaja.
Da li ono utiče na sve,
da i "virus" među ljudima vlada.

Izgleda da je tako,
ali šta se tu može.
Samo vjera na spasava,
i bez nje se ne može.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:06
Bagrem je procvjetao,
miris njegov osjetim.
Dok zelenom livadom koračam,
kuću staru da posjetim.

Sjećam se, mali kad sam bio,
djed bi mi bagrem odlomio,
vode sa vrela natočio,
pa u kuću staru ponio.

Najviše vremena,
provodio sam tako sa njim.
Kao dva jarana,
imali smo svoj mir.

Sada evo uz miris bagrema,
i miris djeda osjećam.
Problema ovdje nemam,
kao da se ponovo rađam.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:02
Hej ružo moja,
moj cvijete već ubrani.
Ni rosa na tebe nije pala,
a već si drugog izabrala.

Ti ne znaš šta je bol,
ti ne znaš šta je samoća.
Ti si ružo rođena,
da budeš srećna i vođena.

U meni se ružo moja,
latice tvoje šire.
Polen tvoga cvijeta,
ne izlazi iz mene.

Miris tvoj u meni,
kao roj pčela se budi.
Zašto ne uveneš u meni,
kao pupoljak uveli.

Znam ružo moja,
i jasno mi je već odavno.
Od tebe ništa nemam,
i patnju imam samo.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 17:32
 
 
Tiho je danas sve,
ne čuju se ljudi.
Samo po neka ptica zacvrkuće,
i po neka mušica zazuji.

U selu vlada samoća,
niko više ne živi u njemu.
Prelijepa je priroda moja,
i sve što se nalazi u selu.

Evo dišem punim plućima,
u prirodi čistoj i svježem zraku.
Raspoloženje na licu blista,
kad sam u svom sokaku.

U kamenoj bijelo kuću,
što na brijegu drži zidove svoje.
Ostali su mi najljepši dani,
ostalo je djetinjstvo moje.

Sada se evo
prisjećam svega,
i slušam divni ptica poj.
Borili su se svi oko njega,
a sve je ostalo prirodi usamljenoj.
 
 
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 17:28
U zvijezde gledam,
ove tmurne i teške noći.
Razmišljam o voljenoj ženi,
i o svojoj samoći.

Sudbina je moja teška,
odvojila je nju od mene.
Ostao sam sam,
ostao bez ljubavi voljene žene.

Noći kao pustinjak provodim,
uz lampu i odsjaj njen.
Pjesmom svojom se vodim,
i zapisujem svaki stih njen.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 16:58
Kako si srećna bila,
danas draga moja.
Energijom si zračila,
blistala je ljepota tvoja.

Od sunčeve toplote,
i prisustva tvog.
leptiri u stomaku se bore,
zbog nevinog pogleda tvog.

O kako da ne mislim,
ponovo draga o tebi.
Kad tvoj nježni pogled,
ostade na meni.

Kako sam mogao da vjerujem,
da ću ljubav tvoju imati.
Kako sam se samo prevario,
pa zbog tebe danima patim.

Ostaje samo tužni pečat u meni,
da sam te volio draga do neba.
Ostaju pjesme moje,
u kojima si jedina žena.
«Prethodni   1 2