[ Poezija ] 11 Jun, 2015 21:53
 
 
 
 Tako sam slab i malen 

u ovom svijetu –

neshavćen,

čudan,

odbacivan,

ali po svom nahođenju –

pravedan...

Živim za ljubav,

zdravlje i sreću...

Tako bih ponekad volio

da se mogu istopiti u suzama,

kao puž na vrelom Suncu,

ali ne mogu,

čovjek sam od krvi i mesa,

u ovome čudnom svijetu

punom zla,

boli i kompleksa...

Ne mislim da sam izgubljen,

od života otuđen...

Put je moj pun problema,

Život mi je ispunjen

brojem iskušenja...

Tako sam slab i malen...

 Ne znam koliko je ova pjesma pjesma, ali nije ni priča. Ipak ima smisao.

Svakodnevno se susrećemo sa raznim događajima, ljudima i neljudima. Gubimo kulturu, jezik, ptavila lijepog ponašanja...

Danas stojim u redu u jednoj fotokopirnici, a ispred mene stoje tri ili četiri djevojke obuzete predispitnim obavezama. Slučajno sam pogledao u njihove radove i ugledao sam dosta pravopisnih grešaka. Iz dobre namjere sam im ukazao na date greške u njihovim radovima s razlogom da ih isprave prije koričenja.

Mislite li da sam dobio riječ „hvala“?

Mislite li da su one te greške ispravile?

-          - Ne!

Zamalo da dobijem šamar.

 

 

[ Poezija ] 01 Jun, 2015 19:18
 
 
 Gdje si sada ružo moja -

da uzmem latice tvoje

u ruke svoje…

Da osjetim tvoj miris blagodatni,

da srcu mi pružis sreću,

da budem ispunjen čovjek uz tebe,

da budem voljen

u ovome jadnom svijetu.

 

Gdje si sada cvijete moj…

Znam da sreća nije bila na našoj strani.

Volio sam te na način svoj -

ni slutio nisam

da će nastati ovi jezivi dani…

 

Gdje si ti sada -

pupoljku života mog.

Da me zagrlis jako

da mi vazduh stane…

Gdje si ti sada,

da mi uljepšaš dane…

 

 

[ Poezija ] 01 Maj, 2015 12:35
 
 
 
Dok se tamna noć
na prozore spušta,
i dok kiša
neprestano lije -
tijelo mi je mokro
i duša mi luta,
da ugrije ruke žene
što se negdje u mraku krije... 
 
 
[ Poezija ] 25 Mart, 2015 21:24
 
 
 
Uvijek sam volio zvuk klavira,
a u ovoj tišini mi tako prija...
 
Zanesem se
i improvizujem note -
pritiskanjem prstima na sto,
kao da sam neki muzičar,
a ne čovjek u tišini
sa mislima -
sam za stolom...
 
Nazovi me draga -
javi se...
Lijepo je znati da si tu...
 
Dođi i pruži mi ruku,
pusti glas svoj...
Neka tvoje riječi ubiju tišinu
u duši mojoj,
i neka zamijene -
klavira poj...
 
Umirem ti od samoće -
oživi me,
i budi ona nekadašnja ti.
Ništa mi više ne ide od ruke
otkad nisi sa mnom ti...
 
Nazovi me draga -
javi se...
Lijepo je znati da si tu...
 
 
 
[ Poezija ] 13 Mart, 2015 22:52

Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15

Svaki treći web sajt na svetu je blog. Tri od četiri internet korisnika redovno čitaju blogove. Svakog dana objavi se blizu 3.000.000 blog postova. Pet od šest internet “influensera” su blogeri, a na njih najveći uticaj vrše opet drugi blogeri.

Od 2012. do danas podaci o broju blogera variraju. Uzveši u obzir sve dostupne podatke - na svetu postoji između 350 miliona i pola milijarde blogova.

Do momenta kad završite čitanje ovog teksta biće objavljeno preko 20.000 novih blog postova!

Blogosfera bivše Jugoslavije se do 2008. godine eksponencijalno razvijala. U to vreme je brojala do čak 1.000.000 blogova. Ali o blogovima u regionu danas znamo manje nego ikada. Blogeri, ne znamo kako ste, a to je važno!

Ne znamo šta blogere muči, zbog čega ne pišu češće, da li se osećaju sigurno da objave šta god žele, da li dobijaju podršku prijatelja i od koga trpe pritiske (ukoliko ih trpe), ne znamo koliko ima blogova, na kojim su platformama, da li su blogeri i blogerke upoznati sa svojim pravima, koliko često su ta njihova prava ugrožena... o blogerima i blogerkama pouzdano znamo manje nego o bilo kom drugom društvenom mediju. A dok nešto ne izmerimo, ne možemo ga ni razvijati. Dok ne saznamo kako smo, teško je blogosferu unaprediti do nivoa najznačajnijeg medija društvenog interneta što bi naša blogosfera sigurno mogla da bude!

                                                                    

*****************************************************************

 

Blogeri evo šta možete da uradite u samo 15 minuta za desetine hiljada blogera:

1.      Popunite istraživanje klikom na LINK

2.      Jednostavno napišite blog post podrške kopirajući tekst o Istraživanju (ceo tekst koji možete kopirati i objaviti na svom blogu, baner, kao i ilustracije možete preuzeti OVDE)

3.      Podelite link do #Blogometar15 na društvenim mrežama klikom na ovaj LINK


Detaljne rezultate u različitim formatima podelićemo sa svima vama, uz zadržavanje anonimnosti svakog ispitanika. Za sva pitanja pišite nam na blogometar@proceniweb.com Hvala na solidarnosti!




[ Poezija ] 22 Januar, 2015 21:11

 


 

 

Osjećam se tako loše:

"O draga moja,

moj cvijete bijeli!"

 

Tuga mi moju dušu slama,

a tebe nema

da je s tobom podijelim.

 

Znaj da,

ponovo sam ti tako sam -

povrijeđen i shrvan,

vjerovam sam ponovo ljudima,

a vjerovati njima

teška je stvar.

 

O draga moja,

moja roso jutarnja,

moj još ne uveli cvijete...

 Trebaš mi tako sada,

da moje misli samo

ljepotu tvoju osjete.

 

 

[ Poezija ] 12 Decembar, 2014 21:29
 
 
 
Ona je moj
vazduh koji dišem,
leti mi u mislima
i kucka poput kiše,
i pada,
i udara o sto
suza iz oka mog.
 
Ja tražim našu promjenu,
novi stil života
i san,
ali vraćam se na njen poljubac,
mislim na njene usne,
na njen dah,
i padam dolje,
i tražim način
da umirim svoje muke
i da ublažim svoj strah.
 
Ali shvatam,
da je u ovoj tišini
držim još uvijek u srcu,
i ovako zamišljen
imam osjećaj da je tu...
 
I palim lampu
da osvijetlim prostor,
a u tom trenutku
oči mi gube njenih očiju sjaj,
vidim da nije tu
i ne želim naš kraj.
 
 
[ Poezija ] 16 Novembar, 2014 13:05
 
 
 
Moje je srce kraj tebe,
moja duša
samo tvoju traži...
Ruke su raširene,
zagrljaj je prazan...
Ružo moja,
zašto tvoj miris
postaje sve blaži...
 
 
 
[ Poezija ] 02 Novembar, 2014 13:20

 

 

 

Pišem ti,

ove stihove iz srca,

želim da znaš

da si ti moja ljubav

kao ove riječi

u srcu ispisana,

i da moje srce

samo za tebe kuca.

 

Pišem ti

draga moja,

i da si na kraju svijeta,

znaj samo da

ljubav nije list iz vjetra - 

izbačena,

da bude gažena,

hirovima našim - 

poražena.

 

Pišem ti,

jer želim da si tu,

da se zorom budiš

na mom ramenu,

da daljina nije

ovo što jeste,

da naši životi dobiju

susrete česte.

 

 

[ Poezija ] 04 Oktobar, 2014 13:57

 
 
 
Ne krivi me
što volim te -
hemija je to.
Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
 
Ne krivi me
što želim te -
tijelo mi je željno
dodira tvog.
 Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
 
-----------------------------
 
Pustio bih te,
ali ne mogu -
pred očima vidim
samo lik tvoj.
Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
 
 
 
 
[ Poezija ] 04 Septembar, 2014 21:08
 
 
Nešto me večeras
u srcu mnogo steže,
jer neke stvari
zaboraviti se ne mogu.
Nešto me još uvijek
tako jako veže
za moj kraj 
i moju kuću staru.
 
Znam da je jadnica
mnogo stara,
da njena konstrukcija
dugo potrajati neće.
Znam da je ne pamtim
kad je bila mlada,
ali zato pamtim
velike trenutke sreće.
 
I znam da starost
svakoga stigne,
a nju je stigla
već odavno.
I znam da je zajednica
sitno srno sreće,
a nju je to zrno
do propasti dovelo samo.
[ Poezija ] 05 Avgust, 2014 19:35

Dokad će trajati nezadovoljstvo među ljudima?


 
 
 

„Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći svijeta.“

-          Mehmed Meša Selimović

Bog nas svakodnevno opominje na naše grijehe, a mi toga nismo ni svjesni. Evo svakodnevno kiša pada. Mnoga mjesta bila su pod vodom. Narod je morao da se seli iz svojih kuća, stanova, ali, što je još gore, taj isti narod je i dalje nezadovoljan. Pružena im je pomoć, dobili su krov nad glavom, spaseni su iz bujice vode koja im je potopila njihove domove. Humani narod pružio im je i novčanu pomoć, pa koliko-toliko, mogu kupiti neke osnovne stvari. Šta bi se desilo da nisu dobili nista? To se ne pitaju, nažalost, jer su nezadovoljni.

Samo se može čuti nezadovoljstvo – na televiziji, među prijateljima, rodbinom... Tako isto i zavisnost. Ako si nešto učinio od svog života – zavide ti, a ako nisi nista – ne valjaš.

Zašto ne bismo bili srećni?

Zašto ne brinemo samo o svom životu?

Zašto nam treba nezadovoljstvo?

Sve su to pitanja koja se stalno postavljaju, ali i zaboravljaju.

„Nadahnut i uspešan život provešćemo samo ako živimo moralno i iz dana u dan razvijamo sopstvene veštine, ako svaki posao radimo sa zanosom, ako u svakoj nevolji pronađemo seme uspeha i ako svake večeri zaspimo zadovoljni jer smo ispunili sopstvena očekivanja.“

-          Og Mandino

Nadam se da nisam nikoga uvrijedio ovim tekstom, a ako i jesam neka mi izvini na mom mišljenju. Ovaj tekst završiću svojom pjesmom „Nezadovoljstvo“.

 
 

Kiša i danas pada,

nezadovoljstvo među ljudma vlada.

Grijesi mnogi nas stižu,

poplave jedna za drugom se nižu.

Zloba ljudska i dalje traje,

a nedužni narod jedva opstaje.

Niko pamet svoju da dozove,

iako pomoć u susret im se šalje.

Nezadovoljstvo i dalje traje,

uzeli bi sve pa ništa da ne ostaje.

Nikad našem narodu dosta biti neće,

makar dobijali i pune vreće.

Zavidiće ti na svemu,

imao ti kuću ili spavao u sijenu.

 

 
[ Poezija ] 03 Jul, 2014 21:39
 
 
 
Osjećam još uvijek
tvoj miris u zraku,
svjestan daljine
koja nas dijeli.
Poželim još uvijek
tvoju kožu glatku,
i onaj trenutak
kad smo se sreli.
 
 Prođe dosta vremena,
al' meni je potreban
svaki minut s tobom,
jer otkad te nema,
ni dio mene ne živi.
Na slici svakoj
bili smo nasmijani,
a sad mi je
svaki trenutak bez tebe
i te kako sivi.
 
Znaj da,
hladno mi je
bez zagrljaja tvog.
Osjećam još uvijek
da ćeš mi doći.
I mene
i tebe
vežu uspomene,
zašto da živimo
u samoći... 
 
 
[ Poezija ] 11 Jun, 2014 19:05
 
 
Ponovo pišem
i srcem i dušom,
iskazujem tako
svoje boli.
Nižem redove
nekad nepovezane,
u kojima ti govorim
koliko te volim.
 
Ponovo ti pišem
i za tebe dišem,
možda sam dosadan
narodu svom.
Al' shvatiće
da si ti moja trun u oku
i moj san,
i da sa mišlju o tebi
započinjem svaki novi dan. 
 
 
 
[ Poezija ] 17 April, 2014 15:44
 
 
 
Sve bih sad dao
da si tu,
da mirisem tvoju
kožu glatku,
da osjetim na usnama
usne tvoje,
da zore dobiju
drugačije boje...
 
Sve bih sad dao
da si tu,
da ti pratim trag
u beskraju,
da se oci nagledaju
lika tvog,
da ugasis hladnocu
u tijelu mom...
 
Sve bih sad dao
da si tu...