[ Poezija
]
14 Jul, 2015 10:59
“Malo je stvari potrebno za sreću”
Malo
je stvari potrebno za sreću,
vrijeme
– dolazi i prolazi,
zašto
da kvarimo svaku priliku nadolazeću,
volimo
se,
sve
loše ostavimo neka stari.
Ti
znaš da moj život
nije
život bez tebe,
da moj
dan nije dan
kad ti
nisi tu...
Čak i
sjeme u polju ima priliku da procvjeta
skupi
malo hrabrosti,
iskaži
ljubav svoju...
Zato dopusti
mi da budem
jedna
mala zvijezda sazviježđa tvog,
da se
jutrom budim sa tvojim likom,
a
uvece da se ugrijem
u
zagrljaju tvom...
Tako
je malo stvari potrebno za sreću,
i ti i
ja to nismo znali,
sad
bih pregazio i rijeku najveću
da
samo ti budes
na
mojoj lijevoj strani...
[ Poezija
]
28 Jun, 2015 10:00
"Ako me želiš!
Ako me želiš,
nađi me -
tu sam na mjestu
starom…
Isti onaj čovjek
koji te je volio,
samo sad malo
stariji,
sa kosom već sijedom,
i bradom.
Ako me želiš,
nađi me -
tvoj sam oduvijek
samo i bio.
Iščezlo je vrijeme,
al’ ljubav traje,
i sjećanje ne briše
prohujale dane.
Ako me želiš,
nađi me…
[ Poezija
]
11 Jun, 2015 21:53
„Put je moj jako težak“
Tako sam slab i malen
u ovom svijetu –
neshavćen,
čudan,
odbacivan,
ali po svom nahođenju –
pravedan...
Živim za ljubav,
zdravlje i sreću...
Tako bih ponekad volio
da se mogu istopiti u suzama,
kao puž na vrelom Suncu,
ali ne mogu,
čovjek sam od krvi i mesa,
u ovome čudnom svijetu
punom zla,
boli i kompleksa...
Ne mislim da sam izgubljen,
od života otuđen...
Put je moj pun problema,
Život mi je ispunjen
brojem iskušenja...
Tako sam slab i malen...
Ne znam
koliko je ova pjesma pjesma, ali nije ni priča. Ipak ima smisao.
Svakodnevno se susrećemo sa raznim događajima, ljudima
i neljudima. Gubimo kulturu, jezik, ptavila lijepog ponašanja...
Danas stojim u redu u jednoj fotokopirnici, a ispred
mene stoje tri ili četiri djevojke obuzete predispitnim obavezama. Slučajno sam
pogledao u njihove radove i ugledao sam dosta pravopisnih grešaka. Iz dobre
namjere sam im ukazao na date greške u njihovim radovima s razlogom da ih
isprave prije koričenja.
Mislite li da sam dobio riječ „hvala“?
Mislite li da su one te greške ispravile?
- - Ne!
Zamalo da dobijem šamar.
[ Poezija
]
01 Jun, 2015 19:18
"Gdje si sada ružo moja"
Gdje si sada ružo moja -
da uzmem latice tvoje
u ruke svoje…
Da osjetim tvoj miris blagodatni,
da srcu mi pružis sreću,
da budem ispunjen čovjek uz tebe,
da budem voljen
u ovome jadnom svijetu.
Gdje si sada cvijete moj…
Znam da sreća nije bila na našoj strani.
Volio sam te na način svoj -
ni slutio nisam
da će nastati ovi jezivi dani…
Gdje si ti sada -
pupoljku života mog.
Da me zagrlis jako
da mi vazduh stane…
Gdje si ti sada,
da mi uljepšaš dane…
[ Poezija
]
01 Maj, 2015 12:35
''Noć i kiša''
Dok se tamna noć
na prozore spušta,
i dok kiša
neprestano lije -
tijelo mi je mokro
i duša mi luta,
da ugrije ruke žene
što se negdje u mraku krije...
[ Poezija
]
25 Mart, 2015 21:24
"Nazovi me draga, javi se"
Uvijek sam volio zvuk klavira,
a u ovoj tišini mi tako prija...
Zanesem se
i improvizujem note -
pritiskanjem prstima na sto,
kao da sam neki muzičar,
a ne čovjek u tišini
sa mislima -
sam za stolom...
Nazovi me draga -
javi se...
Lijepo je znati da si tu...
Dođi i pruži mi ruku,
pusti glas svoj...
Neka tvoje riječi ubiju tišinu
u duši mojoj,
i neka zamijene -
klavira poj...
Umirem ti od samoće -
oživi me,
i budi ona nekadašnja ti.
Ništa mi više ne ide od ruke
otkad nisi sa mnom ti...
Nazovi me draga -
javi se...
Lijepo je znati da si tu...
[ Poezija
]
13 Mart, 2015 22:52
Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15
Kako ste, blogeri?
Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15
Svaki
treći web sajt na svetu je blog. Tri od četiri internet korisnika redovno
čitaju blogove. Svakog dana objavi se blizu 3.000.000 blog postova. Pet od šest
internet “influensera” su blogeri, a na njih najveći uticaj vrše opet drugi
blogeri.
Od
2012. do danas podaci o broju blogera variraju. Uzveši u obzir sve dostupne
podatke - na svetu postoji između 350 miliona i pola milijarde blogova.
Do
momenta kad završite čitanje ovog teksta biće objavljeno preko 20.000 novih
blog postova!
Blogosfera bivše Jugoslavije se do
2008. godine eksponencijalno razvijala. U to vreme je brojala do čak 1.000.000
blogova. Ali o blogovima u regionu danas znamo manje nego ikada. Blogeri, ne
znamo kako ste, a to je važno!
Ne znamo šta blogere muči, zbog čega ne pišu češće, da li se osećaju
sigurno da objave šta god žele, da li dobijaju podršku prijatelja i od koga
trpe pritiske (ukoliko ih trpe), ne znamo koliko ima blogova, na kojim su
platformama, da li su blogeri i blogerke upoznati sa svojim pravima,
koliko često su ta njihova prava ugrožena... o blogerima i blogerkama pouzdano
znamo manje nego o bilo kom drugom društvenom mediju. A dok nešto ne izmerimo,
ne možemo ga ni razvijati. Dok ne saznamo kako smo, teško je blogosferu
unaprediti do nivoa najznačajnijeg medija društvenog interneta što bi
naša blogosfera sigurno mogla da bude!
*****************************************************************
Blogeri evo šta
možete da uradite u samo 15 minuta za desetine hiljada blogera:
1.
Popunite istraživanje klikom na LINK
2.
Jednostavno napišite blog
post podrške kopirajući
tekst o Istraživanju (ceo tekst koji možete kopirati i objaviti na svom blogu,
baner, kao i ilustracije možete preuzeti OVDE)
3.
Podelite link do #Blogometar15 na društvenim mrežama
klikom na ovaj LINK
Detaljne rezultate u različitim formatima podelićemo sa svima vama, uz
zadržavanje anonimnosti svakog ispitanika. Za sva pitanja pišite nam na blogometar@proceniweb.com
Hvala na solidarnosti!
[ Poezija
]
22 Januar, 2015 21:11
"O draga moja"
Osjećam se tako loše:
"O draga moja,
moj cvijete bijeli!"
Tuga mi moju dušu slama,
a tebe nema
da je s tobom podijelim.
Znaj da,
ponovo sam ti tako sam -
povrijeđen i shrvan,
vjerovam sam ponovo ljudima,
a vjerovati njima
teška je stvar.
O draga moja,
moja roso jutarnja,
moj još ne uveli cvijete...
Trebaš mi tako sada,
da moje misli samo
ljepotu tvoju osjete.
[ Poezija
]
12 Decembar, 2014 21:29
"Ne želim kraj"
Ona je moj
vazduh koji dišem,
leti mi u mislima
i kucka poput kiše,
i pada,
i udara o sto
suza iz oka mog.
Ja tražim našu promjenu,
novi stil života
i san,
ali vraćam se na njen poljubac,
mislim na njene usne,
na njen dah,
i padam dolje,
i tražim način
da umirim svoje muke
i da ublažim svoj strah.
Ali shvatam,
da je u ovoj tišini
držim još uvijek u srcu,
i ovako zamišljen
imam osjećaj da je tu...
I palim lampu
da osvijetlim prostor,
a u tom trenutku
oči mi gube njenih očiju sjaj,
vidim da nije tu
i ne želim naš kraj.
[ Poezija
]
16 Novembar, 2014 13:05
"Tvoj miris je sve blaži"
Moje je srce kraj tebe,
moja duša
samo tvoju traži...
Ruke su raširene,
zagrljaj je prazan...
Ružo moja,
zašto tvoj miris
postaje sve blaži...
[ Poezija
]
02 Novembar, 2014 13:20
''Pišem ti''
Pišem ti,
ove stihove iz srca,
želim da znaš
da si ti moja ljubav
kao ove riječi
u srcu ispisana,
i da moje srce
samo za tebe kuca.
Pišem ti
draga moja,
i da si na kraju svijeta,
znaj samo da
ljubav nije list iz vjetra -
izbačena,
da bude gažena,
hirovima našim -
poražena.
Pišem ti,
jer želim da si tu,
da se zorom budiš
na mom ramenu,
da daljina nije
ovo što jeste,
da naši životi dobiju
susrete česte.
[ Poezija
]
04 Oktobar, 2014 13:57
''Čudna je ta nit''
Ne krivi me
što volim te -
hemija je to.
Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
Ne krivi me
što želim te -
tijelo mi je željno
dodira tvog.
Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
-----------------------------
Pustio bih te,
ali ne mogu -
pred očima vidim
samo lik tvoj.
Čudna je ta nit
što me vodi srcu tvom.
[ Poezija
]
04 Septembar, 2014 21:08
''Moja kuća stara''
Nešto me večeras
u srcu mnogo steže,
jer neke stvari
zaboraviti se ne mogu.
Nešto me još uvijek
tako jako veže
za moj kraj
i moju kuću staru.
Znam da je jadnica
mnogo stara,
da njena konstrukcija
dugo potrajati neće.
Znam da je ne pamtim
kad je bila mlada,
ali zato pamtim
velike trenutke sreće.
I znam da starost
svakoga stigne,
a nju je stigla
već odavno.
I znam da je zajednica
sitno srno sreće,
a nju je to zrno
do propasti dovelo samo.
[ Poezija
]
05 Avgust, 2014 19:35
"Nezadovoljstvo"
Dokad će trajati nezadovoljstvo
među ljudima?
„Sve
što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća
izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati
ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo
biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam i
tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći
svijeta.“
-
Mehmed Meša Selimović
Bog nas svakodnevno opominje na naše grijehe, a
mi toga nismo ni svjesni. Evo svakodnevno kiša pada. Mnoga mjesta bila su pod
vodom. Narod je morao da se seli iz svojih kuća, stanova, ali, što je još gore,
taj isti narod je i dalje nezadovoljan. Pružena im je pomoć, dobili su krov nad
glavom, spaseni su iz bujice vode koja im je potopila njihove domove. Humani
narod pružio im je i novčanu pomoć, pa koliko-toliko, mogu kupiti neke osnovne
stvari. Šta bi se desilo da nisu dobili nista? To se ne pitaju, nažalost, jer
su nezadovoljni.
Samo se može čuti nezadovoljstvo – na televiziji,
među prijateljima, rodbinom... Tako isto i zavisnost. Ako si nešto učinio od
svog života – zavide ti, a ako nisi nista – ne valjaš.
Zašto ne bismo bili srećni?
Zašto ne brinemo samo o svom životu?
Zašto nam treba nezadovoljstvo?
Sve su to pitanja koja se stalno postavljaju,
ali i zaboravljaju.
„Nadahnut i uspešan život provešćemo samo ako
živimo moralno i iz dana u dan razvijamo sopstvene veštine, ako svaki posao
radimo sa zanosom, ako u svakoj nevolji pronađemo seme uspeha i ako svake
večeri zaspimo zadovoljni jer smo ispunili sopstvena očekivanja.“
-
Og Mandino
Nadam se da nisam nikoga uvrijedio ovim
tekstom, a ako i jesam neka mi izvini na mom mišljenju. Ovaj tekst završiću
svojom pjesmom „Nezadovoljstvo“.
Kiša i danas pada,
nezadovoljstvo među ljudma vlada.
Grijesi mnogi nas stižu,
poplave jedna za drugom se nižu.
Zloba ljudska i dalje traje,
a
nedužni narod jedva opstaje.
Niko pamet svoju da dozove,
iako pomoć u susret im se šalje.
Nezadovoljstvo i dalje traje,
uzeli bi
sve pa ništa da ne ostaje.
Nikad našem narodu dosta biti neće,
makar dobijali i pune vreće.
Zavidiće ti na svemu,
imao ti kuću ili spavao u sijenu.
[ Poezija
]
03 Jul, 2014 21:39
''Sivi trenutak''
Osjećam još uvijek
tvoj miris u zraku,
svjestan daljine
koja nas dijeli.
Poželim još uvijek
tvoju kožu glatku,
i onaj trenutak
kad smo se sreli.
Prođe dosta vremena,
al' meni je potreban
svaki minut s tobom,
jer otkad te nema,
ni dio mene ne živi.
Na slici svakoj
bili smo nasmijani,
a sad mi je
svaki trenutak bez tebe
i te kako sivi.
Znaj da,
hladno mi je
bez zagrljaja tvog.
Osjećam još uvijek
da ćeš mi doći.
I mene
i tebe
vežu uspomene,
zašto da živimo
u samoći...
