[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:22
Šta je po vama srce?
Da li je to samo organ
koji nas pokreće,
ili je to možda
nešto sasvim drugo.

Za mene je srce
i jedno i drugo...
Jedan strana me pokreće,
a druga strana me uništava.

Ta strana se zove:
"ljubav",
u kojoj iskreno
sreće i nemam.

Volio sam jednu ženu,
godinu il' dvije,
prošlo je brzo,
više se i ne sjećam.

Mučno je tada bilo,
i prolazilo je sporo.
Volio sam je mnogo,
al' ''onu stranu'' 
odnijela je sa sobom.

Šta bi to bila sreća?
Da li je to neka radost
ili možda neki poklon,
ili pak, neostvarena želja.

Za mene to nije poklon,
srećan sam što sam zdrav.
Za mene je to:
''neostvarena želja'',
a ta želja je da budem s njom.

Gušila me je mnogo,
želio sam sreću samo s njom.
Priznajem, pogriješio sam,
ali ponovo, ostala je želja za njom.

A šta je ona?
Da li je možda vila
što se pojavljuje samo noću.
Ona je samo žena,
što je ja hoću.

Ne, ponovo griješim,
ali ispraviti se ne mogu...
Ne, ne smijem da dozvolim,
da ponovo mislim o njoj.

Da li sam vas zbunio?
Da li vam je šta jasno?
Razmislite dobro,
da i za vas ne bude kasno.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 16:57
Evo već nekoliko dana,
ne čujemo se nikako mi,
razmišljam da te nazovem,
da zajedno kafu popijemo mi.

Ponovo razmišljam o tebi,
izbaciti iz glave te ne mogu,
možda je i bolje ovako,
ali smiriti se ne mogu.

Sve bih dao za sat,
da ponovo budem sa tobom,
da čujem tvoj glas,
da ludim za tobom.

kad imaš sve,
uvijek ti nešto fali...
Meni fališ ti,
i nikako da te zaboravim.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 16:52
Tražio sam put do srca tvog,
gazio mostove i puteve mnoge,
ponižavao sam često sebe,
i gledao druge kako se za ruke vode.

Ja nisam od onih ljudi,
što ti mogu pružiti sve,
moje najveće bogatstvo je ljubav,
ali tebi to malo je.

Želio sam samo tebe,
i čino sve što je bilo u mojoj moći,
tražio sam ljubav tvoju,
ali do nje nisam mogao doći.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:40
Srećan sam,
što sam ponovo u društvu tvom,
bilo mi je teško bez tebe,
i falila si mi mnogo.

Uvijek je prepreka bilo,
ali nikada kao sad,
osjećam da je neko prste umiješao,
i razdvojio nas tad.

Mnogo znaš o meni,
vjerujem ti mnogo,
ti si dio mene,
i patio sam za tobom.

Prijatelja kao tebe,
teško je naći,
uvijek sam tu za tebe,
to ti moram istaći.

Brineš se često za druge,
dobro razmisli o njima,
sve što sam ti rekao,
bila je istina.

Kada nas vrijeme razdvoji,
i kada svako svojim putem krene,
ti pročitaj nekad ovu pjesmu,
i sjeti se malo mene.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 21:34
Upoznali smo se na fakultetu,
prolaznici smo bili tad.
Na jednoj kafi se zbližismo,
i prijatelji smo sad.

Tada kao mala djeca,
zvanja visoka dali smo sebi.
Ona postade docent,
a ja mr zašto i ne bih.

Od tih visokih zvanja,
nadimci nam ostadoše.
Treća smo godina fakulteta,
ali to nam ipak paše.

Krupne su joj plave oči,
crna kosa, svijetal ten.
Pozitivnom energijom uvijek vlada,
raspoloženje je uzdah njen.
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 17:31
Dodji večeras,
i prepusti se mašti.
Opusti tijelo
i pruži mi ruke svoje.

Pogledaj me
draga nježno,
i gledaj,
kao da je prvi put,
a usnama dotakni
usne moje,
a tijela,
nek nam se
vječno spoje.

Zaboravi na
sve probleme,
i ostavi bar neki trag
na meni,
da znam da si mi
bila nešto,
i opusti se,
i pogledaj me,
i poljubi me vješto,
onako kako to
samo ti znaš,
i ćuti,
ne govori,
nek tišina priča
za nas dvoje...

Nek se samo
ova noć pamti,
da je bila stvorena,
za dvoje što se vole...


[ Poezija ] 01 Jul, 2012 11:25
Fizičko je bilo,
petkom prvi čas,
pa poslije Mire i kafe,
ide biologičar Obrad kod nas.

Na vrata ulazi tiho,
i zapinje za prag,
dobar dan govori,
pa misli šta će sad.

Lekciju novu da počne,
ili da pita malo,
pa prvo u red do prozora pogleda,
kas Anje nema tamo.

Kavaz ni danas nije došla,
odgovarati neće lako,
ali da ja vidim sada,
što se oni tamo smiju slatko.

Pandurević pojma nema,
a ni Ljiljanica sa njim,
Furtula se smješka,
kao da ništa nije kriv.

Jedinice će dobiti,
oko toga dileme nema,
nisu oni ni svjesni,
šta im Obrad sprema.



- Sjećanje početka četvrtog srednje. 
[ Poezija ] 01 Jul, 2012 11:18
Sjedim tako sam,
na rubu očaja i samoće.
Sjećanja mi naviru sad,
i pitam se gdje idu i šta hoće.

Svaka misao ka tebi me vodi,
ali ti ode bez posljednjeg Zbogom.
Za prošlos lijeka nema,
a ni mojoj ljubavi za tobom.

Dani idu i vrijeme leti,
sudbina se nova sprema
Pomislim, da li ću ikada neku voljeti,
od kako tebe kraj mene nema.
[ Poezija ] 30 Jun, 2012 22:24
Uzmi od mene sve,
sve što si mi dala,
neće mi biti krivo,
i reći ću ti ponovo: "Hvala!"

Ako te to čini srećnom,
da mi ne prigovaraš stalno,
vratiću ti sve,
i ostati zahvalan samo.

Nisam ti tražio ništa,
poklonila si mi sama sve,
nisam to što misliš,
i mnogo volim te.

One dobro provedene dane,
vratiti ti ne mogu,
odavno su iza nas,
i vratiti se ne mogu.

[ Poezija ] 30 Jun, 2012 17:39
Kiša počinje da rominja,
i po koji zvuk grmljavine se čuje,
poslije sparnih trenutaka,
svjež vazduh caruje.

Pas dahće pokraj mene,
i repom svojim maše,
kao da i njemu prijaju,
kapljice što nas kvase.

Kao dva najveća vojnika,
mirno stojimo mi,
pogled usmjeravamo u pravcu,
sela što nas mori.

Šta li se tamo dešava,
šta li radi naša draga sada,
da li se ''prži'' na Suncu,
da li kod nje kiša pada.

Padaj kišo sveta,
padaj sve jače i jače,
speri ovu tugu našu,
što za ženskim rodom plače.
[ Poezija ] 30 Jun, 2012 15:05
Dok pišem pripreme,
i razmišljam o času,
na trenutak zastanem,
i pomislim na praksu.

Kakvo je ludo vrijeme,
nigdje posla nema,
da li će biti šta za mene,
ili mi ''biro'' mjesto sprema.

Mjesto čekanja na listi,
gdje su redom popisani ljudi,
ili će možda biti sreće,
da se u školi mjesto probudi.

Od starih učitelja,
mjesta nigdje nema,
kad odu u penziju,
rodnina ih njihova mijenja.

Na budućnost često pomislim,
pa kažem: ''Još ti je rano!''
Fakultet će brzo proći,
ali zaposlenje izgleda slabo.
[ Poezija ] 30 Jun, 2012 11:26
Hej ružo moj,
moj cvijete već ubrani.
Ni rosa na tebe nije pala,
a već si drugog izabrala.

Ti ne znaš šta je bol,
ti ne znaš šta je samoća.
Ti si ružo rođena,
da budeš srećna i vođena.

U meni se ružo moja,
latice tvoje šire.
Polen tvoga cvijeta,
ne izlazi iz mene.

Miris tvoj u meni,
kao roj pčela se budi.
Zašto ne uveneš u meni,
kao pupoljak uveli.

Znam ružo moja,
i jasno mi je već odavno.
Od tebe ništa nemam,
i patnju imam samo.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 20:10
Svaki dan,
ljepotu svoju donosi,
da li je vidimo,
ili smo ''tuge'' poroci.

Svakome je bitno nešto,
ali ono najvažnije,
zapostavlja se često
i vješto.

Na prvo mjesto
svi stavljaju,
taj prokleti novac,
auta i karijeru.
Slabo ko obraća pažnju
na natalitet,
i zdravlje u pravom smjeru.

Siromašne i razumijem,
od čega će da hrane
djecu.
Zdravlje svoje zapostavljaju,
za mrvicu tijesnu.

Ali,
ove nadmene bogataše,
što pare bacaju oko sebe,
na auta, kurve, alkohol,
i narkotike bijele...

Što ubijaju sve dobro
u sebi,
što bar oni,
sa radošću ne dočekaju,
dan veseli.

Svijet je i stvoren
sa radošću,
i svaki dan,
nešto drugo je donosio:
čovjeka, čovječicu,
nebeski svod,
i sve drugo,
što je potrebno za život.

Radujmo se životu,
i dišimo punim
plućima.
Radujmo se,
što smo zdravi,
i težimo
svojim dostignućima.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 17:20
Vjetar piri lagano,
i jeza me hvata,
kao onog dana,
kad sam te zagrlio oko vrata.

Bilo je to davno,
kad sam zavolio tebe,
kad sam vjerovao u ljubav,
i sreću za nas dvoje.

Sad sam na livadi ležim,
i slušam vjetra zvuke,
dok trulo lišće nosi,
i pjesme moje jauke.

I gdje god da krenem,
sve me na tebe sjeca,
ružo moja bijela,
gdje li si ovog proljeća.

U nebo gledam stalno,
i vidim samo plavu boju,
na oči me podsjeća tvoje,
i na ljepotu tvoju.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:48
Gledam te, kao da je prvi put,
osjećam tako nešto jako,
jako poput Sunca, što obasjava Zemlju,
gorim i volim...

Volim, te tvoje oči,
što me gledaju blistavim sjajem,
sjajem poput nebeskih zvijezda,
i što kraj njih uvijek trajem.

Srce je moje bilo pusto,
tražeći tebe ljubavi moja,
čekalo je samo tebe,
a preskakalo ih je ne zna im se broja.

Život nas uči svemu,
šta je dobro, a šta nije,
kad sam pronašao tebe,
ništa mi više važno nije.