U zvijezde gledam,
ove tmurne i teške noći.
Razmišljam o voljenoj ženi,
i o svojoj samoći.
Sudbina je moja teška,
odvojila je nju od mene.
Ostao sam sam,
ostao bez ljubavi voljene žene.
Noći kao pustinjak provodim,
uz lampu i odsjaj njen.
Pjesmom svojom se vodim,
i zapisujem svaki stih njen.
Kako si srećna bila,
danas draga moja.
Energijom si zračila,
blistala je ljepota tvoja.
Od sunčeve toplote,
i prisustva tvog.
leptiri u stomaku se bore,
zbog nevinog pogleda tvog.
O kako da ne mislim,
ponovo draga o tebi.
Kad tvoj nježni pogled,
ostade na meni.
Kako sam mogao da vjerujem,
da ću ljubav tvoju imati.
Kako sam se samo prevario,
pa zbog tebe danima patim.
Ostaje samo tužni pečat u meni,
da sam te volio draga do neba.
Ostaju pjesme moje,
u kojima si jedina žena.
