[ Poezija ] 30 Avgust, 2012 14:58

Ni osmijeh,
a ni suza.
Ni dan,
a ni dva.
Ne mogu
da mi zamijene,
ta tvoja oka dva.

Taj sjaj u njima,
što sija kao Sunce,
zaslijepi mi uvijek oči,
da ne vidim preći
preko ulice.

 Zašto mi to
 sve radiš,
od tebe ne vidim dalje,
kad god te ugledam,
srce u meni stane.

Prelijepa si srećo,
nijedna ti
ravna nije,
kad sam u prisustvu tvom,
 srce mi gorku tugu krije.
[ Poezija ] 27 Avgust, 2012 14:43
http://lav990.blogspot.com/2012/08/pjesma.html 
[ Poezija ] 26 Avgust, 2012 22:04
Hvala svima koji ste čitali moje pjesme. Ovo su bili počeci moga pisanja...
Od sada pišem na: www.lav990.blogspot.com
Ali, svakako ću vas obavještavati o novim pjesmama.

S poštovanjem,

lav990 :-)

[ Poezija ] 22 Avgust, 2012 17:36
Dok slušam zvuke,
''mališana'' u travi.
Zažmurim polako,
i razmišljam u glavi.

Preturam tako,
misli svoje.
Al' od jedne do druge,
ide ime tvoje.

Iz grla ide,
iz duše se izgovara.
Sa suncem počinje,
sa sutonom se završava.

Draga moja,
moja ružo bijela.
Tvoje je ime,
moja duša cijela.
[ Poezija ] 15 Avgust, 2012 20:24
Draga moja,
gdje li si sada ti.
Dok mene brige more,
da li si srećna ti.

U ovim danima teškim,
sa nesanicom se borim.
Pomislim često na tebe,
i za tebe se molim.

Osjećam da među nama,
ipak nešto postoji.
Kad te slučajno sretnem,
pogled tvoj nešto mi govori.

Šta li mi to kažu oči tvoje,
kad sijaju kao dugine boje...
Da li su takve prema drugima,
ili samo sijaju sa mojima...
[ Poezija ] 07 Avgust, 2012 22:08
Tugu unutrašnju,
smijehom pokrivam uvijek,
jer nemam brata svog,
da se povjerim zauvijek.

Kada me sustignu problemi,
kada hoću da eksplodiram,
nemam nekog tako bliskog,
da mu se povjeravam.

Prijatelj može da bude dobar,
ali nikad kao brat rođeni,
prijatelj je od danas do sutra,
a brat za život cijeli.

Bog me stvorio tako,
da budem sam,
bez rođenog brata,
da jedini budem ja...
[ Poezija ] 02 Avgust, 2012 20:19
Za ljubav sam stvoren,
u svakom trenu,
jer želim da te ljubim,
tako mladu i smjelu.

Sa danom se ružo budiš,
ljepotu mu daješ.
Sa vjetrom dišeš,
i snagu mu daješ.

Ti si moje sve,
sve što mi treba.
Ja sam tu za tebe,
al' ti si santa leda.

Za tebe sam uvijek dostupan,
zovi me i kad ne treba.
Biću ti za tren,
i voljeti te do neba.
[ Poezija ] 30 Jul, 2012 19:30
Kao da sam te prvi put vidio,
tog utorka 2012-te,
kao da sam te prvi put poljubio,
i istog trena sve izgubio.

Na licu ti je bio osmjeh,
u očima se vidjela tuga...
Da li si to plakala zbog njega,
ili te je morila briga druga.

Moj dan se na tren proljepsao,
ukrasila si ga srećom ti.
Srce je igralo od radosti,
što si bila pored njega ti...

Kada ode od mene,
ugasila si mi sve...
Tuga sreću proguta,
a ja ostadoh da čekam te.
[ Poezija ] 29 Jul, 2012 19:23
Poslije dužeg vremena,
od kad se vidjeli nismo,
za tadašnju kafu,
Ljilja i ja se dogovorismo.

Ni slutili nismo,
da će hladno biti,
ali se ipak složismo,
da ćemo kafu u Temi piti.

Laganim korakom,
dođosmo tada do Teme male,
sjedosmo u baštu,
jedini bez šale.

Kad konobar donese,
kafu za nas dvoje,
okrenu se i spotače se,
od kišobran Ljilje moje.

U tom trenutku,
ne znadosmo šta mu bi...
Ali kad vidjemo,
počeli smo se smijati.

''Konobara istuče'',
bile su riječi moje.
Ljilja na to odgovori:
''Začepi usne svoje''.

Na meti prolaznika,
bili smo tada mi...
Ali tih trenutaka,
vječno ćemo se sjećati.

[ Poezija ] 28 Jul, 2012 20:10
Jutro je tako sumorno,
kiša će vjerovatno da pada.
Krenuo sam malo u šetnju,
da mi se razbistri glava.

I taman uspijem da malo
zaboravim na tebe...
Al' ti kao iz inata,
pojaviš se ispred mene...

Malo mi je falilo
da ti kažem: ''Požuri,
ne zadržavaj se kraj mene,
možda te čeka neko!''

Al, u tom sivom trenutku,
nešto mi je snagu dalo...
Napravih se da sam ljut,
i produžih svoj put.

Istina, teško mi je bilo,
volim te srećo mnogo...
Istina je još jedna,
okrenuo sam se za tobom...

Pomislio sam u sebi,
zašto ne stadoh malo...
Šta sam to uradio,
pustih je da ode samo...

Razmišljao sam i razmišljao,
pa okrenuh se brzo,
i potrčah lagano prema tebi,
da ti kažem...

Al' kad te ugledah,
dah u meni stade.
Bila si pored njega,
i ljubomora me spopade.

Ni sam ne znam,
šta mi gore od toga bi...
Il' što krenuh za tobom,
il' što te vidjeh s njim...

Rekoh tada sebi:
''Jesi i poletio za njom,
svaki put te je izbjegavala,
i šta više vidiš u njoj?!''
[ Poezija ] 27 Jul, 2012 18:40
Kad smo se u pijesku igrali,
i blato u rukama nosili,
tad kompjuteri nisu postojali,
i naočare nismo nosili.

Vrijeme drugo brzo dođe,
tehnici kraja nema,
kompjuterske igre sve osvojiše,
a starim se istorija sprema.

Sve manje ima onih,
što za djecom po polju idu...
Zašto da im se djeca umaraju,
kad mogu facebook-om da se brinu.

Svako drugo današnje dijete,
u kući sjedi i naočare nosi,
da li su to u pitanju geni,
ili možda ''tehnički'' odnosi...
[ Poezija ] 26 Jul, 2012 20:54
Noćas ponovo pišem,
svaki stih tebi poklanjam,
želim da uz tebe dišem,
i noću da te pokrivam.

Ova noć je tako mirna,
prazno je sve bez tebe,
ove noći si mi potrebna,
jer želim te za sebe.

Moći nikakve nemam,
da privučem te sebi,
na svoj način pjevam,
i pišem o tebi.

Šta li sada radiš,
da li si budna kao ja,
ili možda njega krasiš,
dok zamišljam te ja...
[ Poezija ] 25 Jul, 2012 17:04
Znam,
već dugo njegova si...
Možda moja
i nikad nećeš biti,
da li ću se
od čekanja umoriti.

Vrijeme možda i liječi sve,
pa tako će i tebe,
da istrgne iz mog srca,
i da već jednom zaboravim te
i te tvoje oči
oči zelene...

Nijedna mi neće biti kao ti,
u to sam skoro siguran.
Da li ću možda drugu
kao tebe voljeti,
vrijeme će svoje pokazati.

Kao što je danas
tmurno sve,
sutra će već sve
biti bijelo.
Kao što danas 
volim te,
i sutra ću sigurno...
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:44
Tog dana si sjedila ispred mene,
a bila si mi tako daleko.
Tvoje srce drugi ima,
a ja sam ti samo neko.

Od tvog sjajnog pogleda,
dah u meni stane.
Koliko te srećo volim,
da ne mogu da prestanem.

Da li da ti kažem: ''volim te'',
ili da ćutim stalno.
Skontati nikad nećeš,
kad me gledaš kao prijatelja samo.

Od straha da te ne izgubim,
biću vjerni prijatelj tvoj.
Neću ti reći: ''volim te'',
pa makar i ne bio tvoj.
[ Poezija ] 23 Jul, 2012 20:38
Ima jedna mala,
bogatašica se pravi.
Kad je čovjek pogleda,
od smijeha da se ''odvali''.

Nakinđurena je sva,
princeza mala.
Utegnuta je sva,
da te zaboli glava.

Parama se hvali,
misli da je glavna.
Kad se ona sredi,
kao ciganska je dama.

Oj djevojko draga,
ogledalo te laže.
Narod ti se ismijava,
vrijeme će da ti kaže.

Ako se pronađeš možda,
u ovoj mojoj pjesmi.
Ti se nemoj ljutiti,
nego glavom razmisli.