[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:40
I ponovo prelazim preko svega,
za prijatelja i ruku dajem.
Za uzvrat ne dobijam ništa,
i često sam ostajem.

Da li činim dobro,
vrijeme će pokazati svoje.
Na greškama se uvijek uči,
i uvijek ih priznajem.

Prijateljstvo me koštalo mnogo,
vjerovati ljudima, teška je stvar.
Vjerovao sam pogrešnim,
i ostao sam.

Možda sam i rođen sam,
u ovom svijetu, punom
patnje, gordosti i sebičnosti,
možda, put svoj otkrijem.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:29
Kao da si jutros,
prošla pored mene.
Osjetio sam tvoj pogled,
u trenutku tom.

Da li to na tren,
zavarah sebe.
Ili to zaista,
ugledah tebe.

Pojurih za tobom,
kao prica u jatu.
Prolazio sam kroz masu,
udarao u ljude.

Ništa mi tad,
i nije bilo važno.
Nego samo,
da ugledam tebe.

Osjećaj me nije varao,
bila si to zaista ti.
Okrenuvši se prema meni,
dan mi se cijeli popravi.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:24
Polako puštam sve,
da ide svojim tokom,
uočavam greške ljudi,
pokušavam da ispravim sebe.

Povlačim se lagano,
u svoj svijet,
u kom vlada mir,
tišina i spas.

Tu se nalaze,
osobe koje volim,
i koje ne bije,
loš glas.

Kroz čitav život,
me prate,
zamišljene djevojke,
i njihov ponositi stas.

Šta li sam to,
u njima vidio,
pa često tražim,
za sebe spas.

Ljude,
koji me cijene,
zapostavljao sam,
veoma često.

Pažnju sam,
poklanjao pogrešnim djevojkama,
i stavljao ih uvijek,
na prvo mjesto.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:22
Sa mojih usana,
otrov,
ne može teći,
a ni med,
ne ide sa njih.
Rođenica ih je učila,
dobroti,
a sredina,
kvarila ih.
[ Poezija ] 29 Jun, 2012 12:18
Tim livadama zelenim,
kada trava počinje da raste,
i cvijeće poljsko,
kao iz sna da se budi.

Hodio sam pokraj starog djeda,
pravio se veliki,
slušao njegove priče o životu,
i trčao majci na grudi.

To vrijeme bješe davno,
puno radosti i sreće,
djetinjstvo mi prođe brzo,
kao poljsko cvijeće.

Djeda već odavno nema,
slike njegove rado se sjećam,
u selo kad odem,
podsjetim se tog proljeća.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 21:09
Onako sav umoran i slomljen,
sa predavanja se vučem.
U prvi kafić ulazim,
nevoljan i dotučen.

Sneža me je čekala tamo,
u zadnje vrijeme vijerni drug.
Zadaću sam joj nosio samo,
kad odjednom obasja mi se put.

zaboravih na nebitne probleme,
u trenutku tom.
Vidjeh oči njene,
za susjednim stolom.

Kao malo dijete,
ne bih siguran u to.
Zaigra nešto u meni,
pa okrenuh se ponovo.

Bila je to zaista ona,
nasmijana i srećna.
Zračila se energijom,
kao Sunce proljeća.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 21:04
Noćas ponovo pišem,
svaki stih tebi poklanjam.
Želim da uz tebe dišem,
i noću da te pokrivam.

Ova noć je tako mirna,
prazno je sve bez tebe.
Ove noći si mi potrebna,
jer želim te za sebe.

Moći nikakve nemam,
da privučem te sebi.
Na svoj načim pjevam,
i pišem o tebi.

Šta li sada radiš,
da li si budna kao ja.
Da li možda drugog krasiš,
dok zamišljam te ja.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:33
Daleko si draga,
već dugo od mene.
Daleko si draga,
al' to je do tebe.

Udaljili smo se mnogo,
stranci postakemo polako.
Daleko si draga,
al' meni nije lako.

Ova moja ljubav,
nestvarna je već odavno.
Daleko si draga,
al' ja te osjećam stalno.

Nedostaje mi tvoje prisustvo,
ćutanje i uzdasi.
Daleko si draga,
ni prijatelj mi nisi.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:25
Još uvijek vidima taj prizor,
kad si odlazila od mene.
Još uvijek se sjećam,
tvog pogleda kao stijene.

Čekao te je on,
namrgođen i ljut.
Čekao te je on,
al' ja ti nisam stao na put.

Želio sam samo jedno,
želio da si srećna.
Makar i bila njegova,
i narednog proljeća.

Odlazila si od mene,
kroz masu si prolazila.
Ja sam stajao kao stijena,
i gledao kako odlaziš do njega.

Udaljavala si se polako,
al' ja sam još uvijek,
nepomičan bio,
i gledao, tvoje ništavilo.

Oči su me stezale,
duša te je zvala.
Srce mi je kucalo,
dok si odlazila.

Postajala si samo tačka,
na putu tom.
Ta tačka i danas stoji,
na srcu mom.

Ne, nisam te zaboravio,
teško je to za mene.
Nisam te zaboravio,
jer postoje uspomene.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:11
Ništa više isto nije,
ni vrijeme, a ni ljudi.
Ništa više isto nije,
al' se život jedino budi.

Sjećam se, nekada u maju,
sunce je grijalo, lipe su cvale.
Sada je sve drukčije,
hladno je, kiša ne prestaje.

Isto tako se sjećam,
svi su složni bili.
Sada je sve drukčije,
niko nikoga ne razumi.

Da li je ovo moderno vrijeme,
vrijeme tehnike i uređaja.
Da li ono utiče na sve,
da i "virus" među ljudima vlada.

Izgleda da je tako,
ali šta se tu može.
Samo vjera na spasava,
i bez nje se ne može.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:06
Bagrem je procvjetao,
miris njegov osjetim.
Dok zelenom livadom koračam,
kuću staru da posjetim.

Sjećam se, mali kad sam bio,
djed bi mi bagrem odlomio,
vode sa vrela natočio,
pa u kuću staru ponio.

Najviše vremena,
provodio sam tako sa njim.
Kao dva jarana,
imali smo svoj mir.

Sada evo uz miris bagrema,
i miris djeda osjećam.
Problema ovdje nemam,
kao da se ponovo rađam.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 20:02
Hej ružo moja,
moj cvijete već ubrani.
Ni rosa na tebe nije pala,
a već si drugog izabrala.

Ti ne znaš šta je bol,
ti ne znaš šta je samoća.
Ti si ružo rođena,
da budeš srećna i vođena.

U meni se ružo moja,
latice tvoje šire.
Polen tvoga cvijeta,
ne izlazi iz mene.

Miris tvoj u meni,
kao roj pčela se budi.
Zašto ne uveneš u meni,
kao pupoljak uveli.

Znam ružo moja,
i jasno mi je već odavno.
Od tebe ništa nemam,
i patnju imam samo.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 17:32
 
 
Tiho je danas sve,
ne čuju se ljudi.
Samo po neka ptica zacvrkuće,
i po neka mušica zazuji.

U selu vlada samoća,
niko više ne živi u njemu.
Prelijepa je priroda moja,
i sve što se nalazi u selu.

Evo dišem punim plućima,
u prirodi čistoj i svježem zraku.
Raspoloženje na licu blista,
kad sam u svom sokaku.

U kamenoj bijelo kuću,
što na brijegu drži zidove svoje.
Ostali su mi najljepši dani,
ostalo je djetinjstvo moje.

Sada se evo
prisjećam svega,
i slušam divni ptica poj.
Borili su se svi oko njega,
a sve je ostalo prirodi usamljenoj.
 
 
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 17:28
U zvijezde gledam,
ove tmurne i teške noći.
Razmišljam o voljenoj ženi,
i o svojoj samoći.

Sudbina je moja teška,
odvojila je nju od mene.
Ostao sam sam,
ostao bez ljubavi voljene žene.

Noći kao pustinjak provodim,
uz lampu i odsjaj njen.
Pjesmom svojom se vodim,
i zapisujem svaki stih njen.
[ Poezija ] 28 Jun, 2012 16:58
Kako si srećna bila,
danas draga moja.
Energijom si zračila,
blistala je ljepota tvoja.

Od sunčeve toplote,
i prisustva tvog.
leptiri u stomaku se bore,
zbog nevinog pogleda tvog.

O kako da ne mislim,
ponovo draga o tebi.
Kad tvoj nježni pogled,
ostade na meni.

Kako sam mogao da vjerujem,
da ću ljubav tvoju imati.
Kako sam se samo prevario,
pa zbog tebe danima patim.

Ostaje samo tužni pečat u meni,
da sam te volio draga do neba.
Ostaju pjesme moje,
u kojima si jedina žena.
«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7